Mr.sc. Davor Njirić, konzultant
Je li nam se prekomjerni turizam i apartmanizacija mogu dogoditi tek za tri do pet godina ili se već događaju?
Piše: Mr. sc. Davor Njirić
Krajem lipnja ministar turizma i sporta Tonči Glavina za N1 je dao intervju u kojemu se osvrnuo i na pitanje održivosti hrvatskog turizma riječima: „Kada govorimo o održivosti i očuvanju, to se odnosi i na kvalitetu života i kad lokalno stanovništvo osjeti više tereta nego benefita, to je problem, kao što sada imate na Palma da Mallorci itd. Upravo zato moramo djelovati danas, da nam se te situacije ne dogode za tri ili pet godina, stoga je donesen novi Zakon zahvaljujući kojem će se moći donositi odluke o limitiranju smještajnih kapaciteta i slično, ali da se odluke moraju donositi utemeljeno na operativnim planovima.“
Nije jasno je li spominjući Palma de Mallorcu mislio samo na činjenicu da je prekomjerni turizam ugrozio život lokalnog stanovništva na otoku Mallorci ili na činjenicu da su nedavno tisuće ljudi prosvjedovale protiv vlasti koja ne poduzima konkretne mjere za zaustavljanje sve intenzivnijeg masovnog turizma. Što god on mislio, važno je njegovo mišljenje da nam se to može dogoditi tek za tri do pet godina. Međutim, ključno pitanje je: Je li nam se prekomjerni turizam i apartmanizacija mogu dogoditi tek za tri do pet godina ili se već događaju?
Prema svakodnevnim vijestima u medijima rekao bih da nam se to već događa kao na otoku Mallorci, s razlikom da naše ugroženo lokalno stanovništvo još ne prosvjeduje. S obzirom da sve intenzivnijem trendu masovnog turizma najviše doprinosi apartmanizacija stambenog fonda, ključno pitanje je: Koliko je realno da se apartmanizacija višestambenih zgrada može zaustaviti samo mjerama koje su predviđene Zakonom o turizmu?
Apartmanizacija višestambenih zgrada se može zaustaviti samo mjerama na državnoj razini jer je do nje došlo dogovorom na istoj razini, tj. dogovorom ministara nadležnih za prostorno uređenje i turizam da se prešutno dozvoli registracija stanova u zgradama kao apartmana. Ovim dogovorom se godinama krši sedam zakona: Zakon o prostornom uređenju, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon obrtu i porezni propisi. To znači da su dozvole za registraciju stanova u zgradama nezakonite. Dakle, apartmanizacija zgrada se događa jer se ne poštuju postojeći zakoni. Imamo pravni nered koji treba riješiti. Jedino su zakonite dozvole za registraciju apartmana u obiteljskim kućama u kojima domaćini pružaju usluge smještaja u domaćinstvu.
Procjenjuje se da je apartmana u zgradama oko 80%, a u obiteljskim kućama oko 20%. Trend rasta apartmana u zgradama je višestruko intenzivniji od onog u obiteljskim kućama, koji je zanemariv. Najučinkovitija mjera bi bila da se, dogovorom ministara nadležnih za prostorno uređenje i turizam, počnu poštivati zakoni i prestanu izdavati nelegalne dozvole za registraciju apartmana u zgradama, te da se u roku od pet godina izvrši njihova deapartmanizacija, tako da nakon toga u njima ne bude više apartmana.
Iz izjava ministra turizma Glavine i bivše ministrice Brnjac, koja je inicirala donošenje zakona, može se zaključiti da su oni sigurni da se masovni turizam i apartmanizacija višestambenih zgrada može zaustaviti mjerama utemeljenim na Zakonu o turizmu. Pitanje ministrici Brnjac: A što ako tako ne bude?
Njihova sigurnost u to nije realna. Zašto? Zato jer su Zakonom o turizmu predviđene samo mjere na lokalnoj razini, a ne i mjere na državnoj razini. Samo se mjerama na državnoj razini može u veoma kratkom vremenu, od svega nekoliko mjeseci, zaustaviti apartmanizacija zgrada. Ministarstvo koje bi trebalo pripremiti te mjere o tome ništa ne govori. Očito je da je ministarstvo odlučilo svu odgovornost za zaustavljanje masovnog turizma i apartmanizacije prebaciti na jedinice lokalne samouprave prema načelu: „Brigo moja prijeđi na drugoga“, nazivajući to „decentralizacijom“. Ta se odgovornost se ne može decentralizirati. Nju trebaju, kao i do sada, dijeliti ministarstva nadležna za prostorno uređenje i turizam i jedinice lokalne samouprave sukladno njihovim nadležnostima. Prostorni planovi se moraju temeljiti na održivom kapacitetu, a višestambene zgrade se moraju koristiti za stanovanje, a ne za turizam.
Mjere na lokalno razini moći će se primijeniti tek za dvije do tri godine jer ministarstvo treba pripremiti „paket“ od pet pravilnika za provedbu zakona, a potom će jedinice lokalne samouprave pripremiti operativne planove za donošenje mjera. Ministarstvo je trebalo donijeti pravilnike do kraja lipnja 2024., a još ih nije donijelo. Zašto pravilnici nisu doneseni kada i zakon? Zato što je jedini cilj bio pohvaliti se da imamo zakon, a o njegovoj provedbi pravilnicima neka netko drugi brine.
Očito je da je pred ministrom Glavinom iznimno odgovoran zadatak provesti ono što je ministrica Brnjac zamislila Zakonom o turizmu, ali nije stigla provesti. Nedvojbeno je da bi sada ministar trebao inicirati deapartmanizaciju višestambenih zgrada što je ona propustila. Neće valjda i on taj „vrući kumpir“ ostaviti nasljedniku?
Na temelju navedenih činjenica lako je zaključiti: Cunami masovnog turizma i apartmanizacije, koji nam se već događa, ne može se spriječiti mjerama na lokalnoj razini tek za dvije do tri godine, nego mjerama na državnoj razini, koje se mogu i moraju primijeniti u roku od nekoliko mjeseci.
Za ovaj cunami nam ne trebaju „vreće pijeska“ na lokalnoj razini nego „čvrste brane“ na državnoj razini. Što se čeka?
