Miodrag Šajatović, glavni urednik tjednika LIDER

Prostorno uređenje – Put u pakao popločen izmjenama zakona

Izvor i foto: LIDER
Autor: Miodrag Šajatović

Nekad se stvari baš poklope. Ove ‘Ekonomalije’ napisao sam u utorak poslijepodne jer je srijeda bila rezervirana za ‘Lider invest’ u Otočcu. Završiš kolumnu, a onda dođe vijest da je zbog primanja mita od osoba iz Dalmacije uhićen šef pravne službe u Ministarstvu graditeljstva. Evo, u napisanom tekstu nisam ništa promijenio. Čini mi se da ‘drži vodu’ i s novim povodom.

Ima tome godina dana kako je na marginama jednog skupa načelnik jedne dalmatinske općine u trenutku iskrenosti ispričao kako je sretan što postoje viši urbanistički planovi i što ih on ne može samo tako mijenjati. Zbog čuđenja prisutnih objasnio je:

– Ne znate vi s kim mi načelnici i gradonačelnici imamo posla u jedinicama lokalne samouprave koje imaju izlaz na more! I kakvim smo pritiscima izloženi. Što kad ti dođe izaslanik interesne skupine za koju znaš da ne preza ni pred radikalnijim oblicima pritiska na tebe, pa i obitelj? Daš li mu da gradi gdje nije predviđeno, nastradao si ako te nadležna tijela poslije naciljaju. Jedini je način da se izvučeš da mu objasniš kako bi mu vrlo rado pomogao, ali, evo, ne možeš zbog županije ili središnje države. Pa ako tamo sredi stvari, ja sa svoje strane neću biti smetnja.

Arhitekti upozoravaju

U pokušaju da se na brzinu poboljša izvozna klima pripremljene su promjene u gradnji i prostornom uređenju. Arhitekti upozoravaju da će uslijediti gradnja ‘nakupina zgrada’ na obali. I sve će biti legalno. Kontroverzni poduzetnici već trljaju rukeSjećanje na ovaj razgovor načelnika koji ni po cijenu da mu se za ‘izlaženje ususret’ ispod stola dade neki ‘oblik zahvalnosti’ nije spreman prijeći na tamnu stranu vratilo se nakon pročitanog izvještaja u Večernjaku s Dana arhitekata koji je i ove godine organizirala Hrvatska komora arhitekata. Velik dio skupa odnosio se na aktualne prijedloge izmjena i dopuna Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju. Predloženim izmjenama, koje će, po svemu sudeći, ubrzo biti ozakonjene, ‘prepušta se lokalnoj samoupravi da bez planirane izrade i provedbe urbanističkih planova može omogućiti bilo gdje gradnju uza zadovoljenje minimalnih uvjeta pristupa parceli i rješavanje odvodnje’.

Prof. Tihomir Jukić, predsjednik Područnog odbora Zagreb Hrvatske komore arhitekata, jasno je upozorio ljude iz Ministarstva graditeljstva da se tako ‘otvara prostor za privatni kapital koji će moći graditi gdje hoće, a da prije toga nisu doneseni obvezni urbanistički planovi uređenja koji jedini sagledavaju prostor. (…) Dobit ćete (na obalnom području) nakupinu građevina kao i pri dosadašnjoj nelegalnoj gradnji, bez adekvatne infrastrukture i organiziranog javnog prostora’.

Mogu zamisliti onoga mladog, nekompromitiranog načelnika obalne općine kako guta knedle znajući da će mu oni isti opasni tipovi kojih se jedva riješio sada zakucati na vrata mašući novim zakonom. Što će tada napraviti – ne znam. Možda će imati hrabrosti, a možda će sebe i obitelj poštedjeti pritisaka, prijetnji i neugodnosti raznih vrsta. I pokleknuti.
A onda ćemo se svi zajedno za pet ili deset godina čuditi kako je naša jadranska obala u tridesetim godinama 21. stoljeća žestoko, a legalno devastirana.

Zadovoljne interesne skupine

Čitatelj će se, logično, zapitati pa zašto se uvode takve izmjene krajnje osjetljiva zakona. Odgovor je strašan. Privlačenje investicija jedan je od tri prioriteta ekonomske politike ‘trokuta uspješnosti’ aktualne vlade. Pa budući da smo na nekoliko rang-lista izrazito loši u ‘olakšavanju investicijske klime’, nadležno ministarstvo dobilo je zadatak da tu nešto napravi. I onda se krenulo u ‘pranje prozora sjekirom’.

Moguće je da su činovnici koji su smislili zakonske izmjene i dopune jednostavno potkapacitirani pa nisu mogli pojmiti kakve će posljedice njihove ideje za poboljšanje slavne investicijske klime imati na obalni pojas. A možda su im, dopustite kroničaru da izrazi sumnju, u pisanju pojedinih članaka izmjena i dopuna pomogli izaslanici onih na početku spomenutih zainteresiranih skupina. Jer, kao da su se izmjene i dopune pisale za njih.

Donositi opasne novotarije po hitnoj proceduri kako bismo se u nekome novom izvještaju Svjetske banke, a u predizborne svrhe, popeli za nekoliko mjesta, nije vrijedno uništavanja prostora uz obalu. Struka je na prijedloge izmjena i dopuna spomenuta dva krucijalna zakona dala više od tisuću primjedbi. Nije prihvaćena ni svaka deseta.

Ako ništa drugo, ne bi se smjelo poistovjećivati praksu kad netko želi u unutrašnjosti graditi proizvodni kapacitet namijenjen robnom izvozu s uvjetima kad netko želi ostvariti ekstraprofit na ekstravrijednom prostoru na obali. Ali, koga je za to briga.