Marinko Škare

Hrvatska je mala zemlja za veliki oportunitetni trošak

Izvor i foto: LIDER

piše: Marinko Škare

Svi mi, kao i buduće generacije, plaćamo ekonomske promašaje političkih elita u zadnjih 30 godina. Zbog njihove neutažive gladi prema osobnom interesu i strančarenju danas je hrvatski BDP kumulativno svega 4,5 posto veći nego što je bio 1990.

Kada budete čitali u medijima o poreznim reformama, reformama obrazovanja, Agrokoru i Ini, Uljaniku i 3. maju, privatizaciji, kuni, euru i ‘švicarcima’, sjetite se brojke 30. Trideset je godina oduzetih od vašeg života u ekonomskim promašajima i eksperimentiranjima političkih elita posvećenih isključivo jednom cilju –​ maksimizaciji korisnosti za svoje osobne ciljeve pod motom ‘politika iznad građana’. Sjetite se privatizacije (je li normalno privatizirati tvrtke kada je njihova vrijednost pada zbog rata), stabilizacijskih programa i vlada nacionalnog jedinstva (izmišljenim tečajem od 4,44 za marku koji je uništio izvoz), masovne deindustrijalizacije u korist ‘Zimmer Frei’ (netko se genijalno dosjetio da će se tisuću radnika iz tvornice papira u Rijeci zaposliti u privatnim tiskarama ili turizmu u Istri), masovnog egzodusa mladih.

Još nenapisani bestseler
Hrvatsko gospodarstvo jest školski primjer promašaja za udžbenike iz ekonomije. Još kao studentu ekonomije u Puli pao mi je na um genijalan naslov za ekonomski bestseller – ‘Hrvatsko gospodarstvo – kako ne uspjeti’ ili engleska varijanta –​ ‘Croatian Economy –​ How to Destroy an Economy Without Really Trying’. Danas, trideset godina nakon te ideje, bestseler još nisam napisao. No ne mojom krivicom ili lijenošću, već i dalje skupljam materijale sa svakom genijalnom poreznom re(re)formom, uvođenjem eura i ostalim ekonomskim promašajima. Materijala ima dosta pa i tisak knjige kasni, žao mi je.

S obzirom na to da ekonomisti ne znaju pisati serije za Netflix, tako i u ovoj knjizi nije riječ o dojmu nego pukom znanstvenom realizmu. Bio sam ugodno iznenađen kada sam uvidio da nakon 30 godina i nova predsjednica Europske komisije dijeli moju studensku fantaziju (u vezi s knjigom) kada je izjavila da je Hrvatska izvanredni primjer uspjeha u EU. Primjer ekonomskog neuspjeha, baš kao u mojoj knjizi, siguran sam da je to mislila kada je to rekla, samo je bila izgubljena u prijevodu. Jer ako je naša ekonomija primjer uspjeha u EU, što su onda ostale ex planske privrede? Danas je hrvatski BDP kumulativno 4,5 posto veći nego što je bio 1990. Bugarska bilježi +63 posto, Češka +68 posto, Poljska +166 posto, Rumunjska +74 posto, Slovačka +113 posto, Slovenija +86 posto. Zašto su one uspjele, a mi nismo? Zbog oportunitetnog troška.

Ministar financija 2016. poveća PDV na ugostiteljstvo (25 posto) i izgubi milijardu kuna koje turizam zbog rasta PDV-a nije ostvario. U 2019. kao reformu (?!) predlaže smanjenje poreza koji je prije tri godine sam povećao

Dio razloga, nažalost, leži u užasima rata koji smo imali, ali zadnjih 20 godina isključivo je posljedica oportunitetnog troška. Mlađe su generacije to naučile i zato masovno odlaze, a ne zato što smo ušli u EU i što se to i drugim zemljama događa. I nikakve ‘copy-paste’ porezne reforme dohotka za mlađe od 25 neće spriječiti taj egzodus. Poljska može provesti takvu reformu jer njezin BDP od 1990. do 2018. bilježi rast od 166 posto, a naš 4,5 posto. Naša je ekonomija ovdje gdje je zbog dva razloga.

Prvi i glavni krivac jesu političke elite i njihova neutaživa glad prema osobnom interesu i strančarenju (pošteni političari isključeni). Drugi, veći krivac, naše je nepoznavanje načela oportunitetnog troška. Englezi, Norvežani i drugi zapadnjaci s njim se rađaju. Svaki dan, kad ustanu, moraju izabrati. Hoću li piti kavu ili čaj? Ako ne pijem čaj, možda ću biti manje zadovoljan jer sam popio kavu umjesto čaja. Izgubljena mogućnost, to je oportunitetni trošak. A kako se on manifestira kod nas? Nikako. Ministar financija 2016. poveća PDV na ugostiteljstvo (25 posto), izgubi milijardu kuna koje turizam zbog rasta PDV-a nije ostvario i sedam tisuća zaposlenih. U 2019. kao reformu (?!) predlaže smanjenje poreza koji je sam povećao prije tri godine.

Nema besplatnog ručka

Promašaji, oportunitetni troškovi u Hrvatskoj su reforme?! Sljedeći je vjerojatno Ina. U Norveškoj, kada pomisle da su cijene benzina previsoke, formiraju stranku koja uđe u parlament isključivo s jednim ciljem, smanjiti cijenu benzina. Kod nas, država može bildati proračun putem trošarine do neba, ništa se neće dogoditi. Sve to zato što nismo naučili načelo oportunitetnog troška i da ne postoji besplatan ručak – netko, negdje, nekad uvijek na kraju plaća.

U Hrvatskoj, svi mi zajedno, i buduće generacije plaćamo ekonomske promašaje (svjesne ili nesvjesne) političkih elita u zadnjih 30 godina. Mlade generacije koriste se internetom, pročitaju prognoze uglednog The Economist Intelligence Unit (The Economist Group) da će prosječna stopa rasta BDP-a u Hrvatskoj do 2050. biti oko 1,5 posto na godišnjoj razini i pomisle – ako mi je danas ovako uz 3,9 posto i crne labudove, kako će nam biti 2050. uz 1,5 posto i jato crnih labudova? I zato, odlaze kako bi smanjili svoje oportunitetne troškove jer danas je Hrvatska mala zemlja za veliki oportunitetni trošak.