Boško Budisavljević

Turizam završava u Vela Luci

Foto: TZO Lastovo
Izvor i foto: Boško Budisavljević         

Jedva smo se u Splitu ukrcali na trajekt za Lastovo (Ubli). Možda su neki auti i ostali. Trajekt je prema "Petru Hektoroviću" koji opslužuje Vis, po opremi i komforu kao poslovna klasa u avionu prema drugoj klasi. Poslije M. Streep i Mamme mie možda se to promijeni. Vis to zaslužuje.

Poslije dva sata,  akoštaje  (pristaje) se u Vela Luci, jednom od najmanje dalmatinskih i otočnih gradića. Nastala relativno kasno kao gradić, slavnija je po Oliveru i Meri nego turističkim atrakcijama. Vela Luka je frendly i to nadomješta manjak povijesnog šarma. I s njom završava turizam u tom smjeru. Na biser Jadrana, Lastovo, dolazi tek nekoliko furešti i nekoliko Lastovaca te par auta. Sve je ostalo na Korčuli.

 

Koja šteta rekli bi jedni, koja sreća rekli bi drugi, oni pravi šmekeri koji za odmor traže mir i ujedno odmor od turista s kojima su se gurali u trajektu do Vela Luke.

Turiste ne susrećem u svakodnevnom životu i to me veseli. Oni turisti za kojima naš ministar turizma i njegovi adlatusi, hotelijeri čeznu, ostaju u Splitu i Vela Luci. Čudna je to moda i čudna sorta ljudi. Posebno oni u velikim kruzerima koji nakon odlaska u mirovinu nastoje nadoknaditi propušteno, bar oni tako misle. Te ljudske rijeke koje u Splitu kuljaju iz tih plovećih hotela, predvođeni vodičima koji su se modernizirali pa sad govore u mikrofon, a turisti slušaju na slušalicu dok kupuju sladoled.

Znamo kako je turizam počeo. Samo vrlo bogati su dolazili u kontinentalne ili morske banje, više zbog šetnje i promjene zraka nego zbog kupanja i domaće hrane. Domaću hranu jeli su samo siromašni, gospoda nisu čeznula za soparnikom.

Bila je u socijalizmu jedna vrsta radničkog odmora, u radničkim odmaralištima koje je imala svako veće poduzeće ili općina. Tu je također druženje bio važan dio odmora, koje su kasnije neumorni vlasnici tvrtki nasilno uveli da bi zaposlenici bolje radili. Otužno, zove se time bulding.
U odmaralištima se odmaralo najmanje 15 dana i više, dok današnji kruzer turisti imaju pet dana za deset gradova. Na kraju jedva prepoznaju gradove koje su posjetili pokazujući ih poznanicima na kućnim projekcijama.

Potpuno sam se zanio, a putujemo na Lastovo u gotovo praznom trajektu. Imamo tamo radionicu. Grupa mladih Lastovaca shvaća da je Lastovo "izmaklo kontroli" i pokušava to na vrijeme zaštiti od "turista" ( kruzer na sreću ne može do Lastova).

Nažalost već kasni, jer je za temu uzela nekad prekrasnu uvalu koju su neplanski i bez osjećaja već doveli do samouništenja njihovi sugrađani u najvećem broju. Nikad ne ću shvatiti kakva se transformacija događa u glavama graditelja apartmana, koji su se svi rodili i odrasli u skladnom otočnom ambijentu, a onda krenuli u devastaciju svog otoka. Ipak je prilika da se greška ne ponovi i da jedino ta uvala bude primjer kako ne valja raditi. A nadati se da će i mlade međunarodne ekipe studenata arhitekture i njihovi mentori ipak nešto uspjeti bar donekle uklopiti u otok.
Velika je odgovornost malog broja svjesnih ljudi na otoku s malo stanovnika da djeluje u planiranju budućnosti tog netaknutog bisera i da se i dalje 80 posto turista iskrcava u Vela Luci, a 20 posto zaljubljenika rada i odmora te sudjelovanja u kreiranju budućnosti otoka dolazi na Lastovo.
Zaželimo im sreću, a ako namjeravate na Lastovo , zaboravite riječ "turizam".

Boško Budisavljević
Lastovo 16.9.2017.