Boško Budisavljević, arhitekt/Anatomija otoka

Turizam po hrvatski

Izvor: Turizmoteka     Foto: Anatomija otoka

Piše: Boško Budisavljević

Jučer, 27.5.2019. čitam na internet portalu Jutarnjeg lista senzacionalan naslov "Napokon jedna dobra vijest za investicijski potencijal domaćeg turizma". Odmah otvaram članak i nalazim dva podatka – ulažemo 18,5 milijuna dolara i planiramo zaposliti 45 novih djelatnika.

Hotel ( u Rijeci ) bi se prema informacijama investitora trebao protezati na gotovo 15 tisuća četvornih metara, imat će sve skupa 150 soba od čega 18 obiteljskih, zatim četiri konferencijske dvorane i sobe za sastanke, wellnes, restoran, bar te parking za 115 vozila. "Koja je ovo država ?" zavapio je Vinko Brešan u svom filmu. Koja je ovo turistička politika zavapio bih ja , običan hrvatski građanin. Stranac će investirati i zaposliti 45 sobarica i konobara, vjerojatno uvezenih jer kod nas je manjak tog kadra. Projekt, dizajn, oprema i sve što treba za hotel će najvjerojatnije biti uvozno, projektant hotela i interijera sigurno. To je shema hotelskih mega grupacija poput ovdje spomenute grupacije koja ima 1152 hotela diljem svijeta !
Takvi investicijski pothvati se redovito ponavljaju u našoj turističkoj praksi. Strani investitor donese sve, zaposli konobare i sobarice također uvezene i odnosi profit dalje u 1153., 4.,5. i 6. hotel diljem svijeta.

Hrvatska je već turistička velesila s velikim prihodima od turizma. Na sve strane diljem svijeta se upozorava da postojeća vrsta turizma više ne "drži vodu". Izgleda da su zadnja mjesta gdje se još može uvaliti ovakva "passe" turistička ponuda Hrvatska i neke slične zemlje koje se još nisu probudile iz prvobitne akumulacije kapitala. Standardnih turističkih kapaciteta imamo poprilično i ne moramo biti mjesto za novi turistički otpad. Ako imamo uspješnu akciju "Kupujmo hrvatsko" ne bi li mogli promovirati akciju "Gradimo hrvatsko s hrvatskim projektantima i hrvatskom opremom". Ako najnoviji kruzer izgrađen za norveškog naručitelja u Splitskom škveru ima 70 % ugrađene domaće opreme, onda bi i svaki novi hotelski kapacitet trebao imati najmanje 70 % udjela hrvatskih arhitekata i dizajnera, opreme i namještaja, a daj bože i personala na svim razinama a ne samo u pomoćnom osoblju.

Prostor se brzo rauba pa ćemo olako još preostale atraktivne lokacije dati stranim investitorima bez ikakvih uvjeta, opremajući ih potrebnom infrastrukturom za njihov profit.

 

Samo na otoku Visu koliko dugo stoji i propada nekad najveća tvornica ribljih proizvoda na Jadranu (Neptun u Komiži), Vinarija u gradu Visu poznatog arhitekta Fabrisa, Češka vila, odnosno ljetnikovac viške obitelji Topić, a da o vojarnama i potkopima i ne govorimo.

Tako je i na Lastovu i na mnogim drugim našim otocima i obali. Emisija HRT-a "Betonski spavači" koja je emitirana 2018. godine pokazala je svu bijedu našeg odnosa prema projektima vrhunskih hrvatskih arhitekata čije su realizacije „bud zašto“ prodane u sveznanoj privatizaciji. I zadnja, nedavna emisija Betonskih spavača o Splitu 3 pokazala je kako se odnosimo prema vrhunskim projektima i realizacijama, nedavno izloženih i u MoMA-i u New Yorku.

Boško Budisavljević