Ante Gavranović, novinar i pisac

Gastronomija kao realan turistički izazov

Izvor i foto: Turizmoteka     

Autor: Ante Gavranović

„Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani«, davno je zaključio engleski dramatičar, romanopisac, kritičar i publicist George Bernard Shaw. Zahvaljujući zanimanju za gastronomiju i kulturu jela i pića raznih zemalja i krajeva, kulinarska putovanja su sve omiljenija u cijelom svijetu, a gastronomski turizam je postao zaseban proizvod unutar turizma.
Gastronomski turizam naziva se i “turizam jela”, “turizam kušanja” ili “kulinarski turizam”. Zapravo, kulinarski turizam se definira kao potraga za jedinstvenim iskustvom u jedenu i pijenju za pamćenje.

Polazna točka svih istraživanja ekonomskih učinaka turizma polazi od visine potrošnje. Prema istraživanjima Instituta za turizam u nas na prehranu otpada vrlo mali dio te potrošnje. Anketa TOMAS 2020 navodi da samo 6.6 posto turista ističe gastronomiju kao motiv dolaska u Hrvatsku Vrlo slabo stojimo iz s udjelom potrošnje u trgovini odnosno na ostalim uslugama. Struktura potrošnje stranih gostiju pokazuje da oni (još uvijek) najviše troše na smještaj, dok su im troškovi hrane, prometa i zabave ipak u drugom planu.
U razvijenim turističkim destinacijama odnos je proporcionalno obrnut: najviše se prihoduje upravo iz novih sadržaja, široke ponude robe široke potrošnje, uključivanja domaćih proizvođača u sve pore potražnje, odgovarajućom gastronomskom ponudom, obogaćivanjem kulturnih priredbi, većim vrednovanjem kulturne baštine i slično.

Zahvaljujući zanimanju za gastronomiju i kulturu jela i pića raznih zemalja i krajeva, kulinarska putovanja su sve omiljenija u cijelom svijetu, a gastronomski turizam je postao zaseban proizvod unutar turizma. Evo nekih primjera onoga što spada u kulinarski turizam: Gastronomski muzeji; Gastronomski turizam; Tematska putovanja vezana uz gastronomiju; Tematski ručkovi; Pubovi kao turističke zanimljivosti; Restorani i slastičarnice

Hrvatski gastronomski aduti

Hrvatska ima veliku gastronomsku baštinu. Razlikuje se po krajevima, prema tipu kuhinje, prema starosti i podrijetlu pojedinih jela. Velika i raznovrsna ponuda hrvatskih vina, hrvatskih žestica, suhomesnatih specijaliteta, sireva, maslina itd. čini gastronomsku ponudu zanimljivom i privlačnom mekom za turiste.
Naš uvijek kritički raspoložen puk često naglašava kako nemamo NACIONALNIH JELA. Što bi to bilo autohtono NAŠE, a da je prepoznato kao primjerice PAELLA u Španjolskoj? Istina, nemamo! Ali imamo toliko različitosti koje zajednički čine zanimljivu gastronomsku ponudu i cjelinu. Upravo ta različitost može biti okosnica ukupne gastronomske ponude. Tako, primjerice, možemo govoriti o:Istarskoj i kvarnerskoj kuhinji; Dalmatinskoj kuhinji s osobitostima pojedinih otoka, Kuhinji Gorskog kotara i Like, Kuhinji sjeverozapadne Hrvatske (Zagorje, Međimurje, Moslavina i Podravina)i Slavonsko-baranjskoj kuhinji.

Hrvatska ima i neke brandove među specijalitetima koji imaju i međunarodni ugled, a koje treba dalje razvijati i afirmirati upravo kroz gastronomsku ponudu
Tu nije riječ samo o pršutu, vjerojatno najpoznatijem hrvatskom proizvodu kad je riječ o stranim gostima koji dolaze ne samo na Jadran nego uopće u Hrvatsku. Hrvatski pršut, predstavljen kroz svoja četiri brenda (Dalmatinski, Drniški, Istarski i Krčki) jedan je od najatraktivnijih elemenata gastronomske baštine i kulturnog identiteta Hrvatske. Tradicija, autohtonost i kvaliteta potvrđene su certifikacijom i standardizacijom proizvodnje.

Ali, takav imidž proizvoda morao bi se stvarati i od slavonskoga kulena, paškoga sira i još pokojega domaćeg proizvoda. Nikada nismo uspjeli stvoriti jedan ustaljeni tip lozovače. Koliko stranih gostiju uopće, recimo, poznaje rakiju od rogača, medovine, mirte i niza drugih specijaliteta?

Foto: ldrestaurant.com

Hrvatska gastro ponuda trenutno ima 10 restorana sa prestižnom MICHELINOVOM zvjezdicom. Hrvatska je bogatija za tri restorana s prestižnom MICHELINOVOM zvjezdicom. Naime, restoranima Nebo (Rijeka), Alfred Keller (Mali Lošinj) i Agli Amici (Rovinj) dodijeljena je jedna MICHELINOVA zvjezdica, dok su restorani Pelegrini (Šibenik), 360º (Dubrovnik), Monte (Rovinj), Noel (Zagreb), Draga di Lovrana (Lovran), Boškinac (Novalja) i LD Terrace (Korčula), zadržali svoje zvjezdice. Popis za Hrvatsku objavljen je na stranicama MICHELINA, globalno najznačajnijeg i najpriznatijeg vodiča za restorane.

U našoj gastronomskoj ponudi kao da zaboravljamo neke činjenice. Recimo, na The World Wine Awardsu (Decanter) smo 2009. dobili osam zlatnih medalja i ocijenili to izvanrednim uspjehom. Na podjeli medalja 2022. Hrvatska je dobila ukupno 170 medalja, od čega tri planitaste, 11 zlatnih, 68 srebrnih i 82 brončane, čime smo ušli u elitu svjetskih proizvođača vina. Ukupno smo do sada na tom prestižnom sajmu pokupili 314 medalja. Koristimo li uopće taj podatak?

Foto: webshop.gligora.com

Ili, Sirana GLIGORA s Paga već godinama dobiva najviša priznanja na Global Cheese Awardsu, World Championsiph Awardsu, International Taste Awardsu i Great Taste Awardsu, najprestižnijim svjetskim sajmovima sireva.
Ili, Istra je već šest godina za redom proglašena kao kao najbolja svjetska regija za ekstra djevičanska ulja.

Promjene su prisutne i vidljive….

Istina, sve češće se pojavljuju objekti koji izlaze iz okvira uniformiranosti klasične ugostiteljske i turističke ponude. Upravo oni predstavljaju okosnicu budućeg pozicioniranja nacionalnog turizma. Formula za uspjeh je naglasak na nacionalnom, autohtonom, organskom…..

Važno je pritom istaknuti kako suvremeni turizam, koji je iz pasivnoga prerastao u aktivni, to jest u turizam doživljaja i avantura, zahtijeva i znatne promjene u načinu prehrane potrošača turističkih proizvoda. Sve je proširenija “prehrana u hodu” ili “s nogu”, zatim upotreba konfekcioniranih, polugotovih i gotovih proizvoda koji zahtijevaju vrlo malo napora tijekom pripreme (u kampovima, na izletima i sl.), kao i posebna prehrana (dijabetičarska, dijetetičarska i makrobiotička).
Pozicioniranje Republike Hrvatske kao oaze ekoturizma u Europi, dakle zdravoga turizma utemeljenog na zdravoj hrani, uistinu može biti jedna od objektivno najučinkovitijih varijanti razvoja turizma naše zemlje u bliskoj budućnosti. Njome se može ostvariti nedvojbena konkurentska prednost u globaliziranim uvjetima današnjice.

Svjedoci smo kako su hrvatski prodajni programi jela i pića u ugostiteljskim i hotelijerskim objektima, kako u dubinu, tako čak i u širinu razmjerno skromni, a zamjetno je i da su, gotovo u pravilu, vrlo slabo zastupljena jela hrvatske nacionalne kuhinje. Dobro kulinarsko-gastronomski pripremljeni nacionalni specijaliteti ili pak posebne marke prehrambenih proizvoda koji se prodaju u trgovini mogli bi, uz odgovarajuće promidžbene napore, osigurati i njihov “izvoz” na strano tržište, a jednako tako povećati zanimanje stranaca za hrvatska turistička odredišta i s obzirom na kulinarsko-gastronomske sadržaje.

Poznati naš književnik i gastronom Veljko Barbieri priredio je kuharicu “Hrvatska kuhinja i 606 recepata” koja bi trebala poslužiti kao pravi predložak za promociju hrvatskih specijaliteta, ali i snaženje lokalne gastronomije.
Uz već spomenuta jela dodali bismo baranjski fiš, zapadnoslavonskog soma u vrhnju, goranske i ličke pastrve, istarski rižoto od ribe i plodova mora, bakalar, dalmatinske brujete, školjke i rakove s dalmatinskih otoka, ali i čobanac, srneće ražnjiće, međimursko meso u poculici, moslavačko-zagorsku perad sa žitaricama, istarske ombole, lovransku pura s marunima, ličku i paška janjetina i kozletina, dubrovačke šporke makarule, žrnovsku makarunadu, konavosku zelenu manestru od kupusa i suhoga mesa.

Dakle, imamo što ponuditi! Koliko se toga međutim nalazi na jelovnicima naših ugostitelja?

Zaključak

Globalni turistički trendovi utječu na neizbježnost učinkovitije sinergije turizma i prehrambene industrije Hrvatske. Upravo su recentni trendovi, prije svega interes tržišta za mediteransku gastronomiju i stil života naš turistički adut. Na tragu navedenog gastronomsku ponudu izvornih, autohtonih jela treba sagledavati kao turistički marketinški brand.

Međutim, danas nas (još uvijek) određuje „uniformirana” ponuda, profil gostiju koji se ne mijenja, neadekvatne cijene. Po cjenovnoj konkurentnosti zauzimamo lošu poziciju, što postaje ozbiljan nedostatak ukupne turističke ponude.
Došlo je vrijeme da Hrvatska postane veći brand od njezina prepoznatljivoga turizma. Tu dodatnu vrijednost može osigurati samo jasna i raznolika ponuda. Gastronomija je u tom pogledu veliki i realan turistički izazov.