Ante Gavranović, novinar i pisac

Lice i naličje našega turizma

Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Ante Gavranović


Ovih dana je, začudo usred glavne sezone, puštena je u javno savjetovanje dugo očekivana Strategija održivog turizma do 2030. godine, krovni dokument koji bi trebao zacrtati putanju razvoja domaćeg turizma u sljedećih osam godina. S obzirom na mjesto i ulogu turizma u ukupnom gospodarstvu, Ministarstvo turizma, zajedno s partnerima, zacrtalo je Strategiju kao ključni smjer razvoja jednog od najprofitabilnijih domaćih sektora.

Četiri ključna strateška cilja

Iz dokumenta proizlaze četiri ključna strateška cilja: razvoj cjelogodišnjeg i regionalno uravnoteženog turizma, razvoj turizma uz očuvanje okoliša, stvaranje konkurentnog i inovativnog turizma te za kraj - stvaranje otpornog turizma. U dokumentu se navode i neki konkretni trendovi koji bi se trebali promijeniti.
Strategija, između ostaloga, donosi i trenutačnu statistiku koja otkriva pomalo zabrinjavajuće trendove u domaćem turizmu: činjenicu da smještaj u odmaralištima, sobama i apartmanima u strukturi ukupnog smještaja čini čak 66 posto dok su hoteli tek na 13 posto. Iako je prošlom strategijom bilo planirano povećanje udjela hotelskog smještaja, dogodilo se suprotno - rastao je udio soba i apartmana koji istodobno ima iznimno nisku stopu popunjenosti, samo 27,6 posto. Dokument otkriva i kako se većina smještajnih kapaciteta, dakle njih 92,5 posto, nalazi u Jadranskoj Hrvatskoj te da smo u proteklih deset godina, između 2009. i 2019., uspjeli povećati udio noćenja u glavnoj sezoni s 80 na 84 posto, iako je krovnim dokumentom bilo zacrtano suprotno.

Opet isti scenarij

Prema službenim podacima Ministarstva turizma u Hrvatskoj je tijekom prvih šest mjeseci 2022. godine ostvareno 5,7 milijuna dolazaka i 24,7 milijuna noćenja, odnosno 120 posto više dolazaka i 107 posto više noćenja nego li u istom razdoblju protekle godine. Podaci Ministarstva kažu kako su strani turisti ostvarili 21,4 milijuna noćenja, dok su domaći turisti ostvarili 3,3 milijuna noćenja. U odnosu na 2019. godinu ostvareno je 83 posto dolazaka i 94 posto noćenja ostvarenih u istom razdoblju 2019. godine. Dosadašnji podaci posebice su važni jer potvrđuju sve značajniju potražnju za Hrvatskom izvan ljetnih mjeseci te pozitivne rezultate aktivnosti usmjerenih na prepoznatljivost Hrvatske kao održive i kvalitetne destinacije za cijelu godinu. Srpanj, kolovoz i, vjerojatno, rujan dat će pravu sliku.
Nepovoljna okolnost je što opet zapadamo u (provjerenu) zamku: najvažnije su nam brojke dolazaka i noćenja. Podaci o fiskaliziranim računima u vrijednosti od 12,9 milijardi kuna u prvih šest mjeseci u turističkim djelatnostima ukazuju na iznimno uspješan početak turističke godine. U prvoj polovici ove godine bilježimo 24-postotno povećanje vrijednosti fiskaliziranih računa u odnosu na prvu polovicu rekordne 2019. godine. O stvarnom financijskom efektu još je nestvarno govoriti, ali već sad možemo ustvrditi da on nije plod veće kvalitete i ukupne učinkovitosti, već pretežito nerazumnog rasta usluga i cijena. Prevladava uvjerenje da nam je važnija masovnost od kvalitete i stvorene dodane vrijednosti, koji bi nam trebali biti temelji svakog daljnjeg koraka u razvoju turizma. Pojedini gotovo drastični primjeri – makar samo indikativni – pokazuju da sami (opasno) režemo granu dugoročnog prihoda i dohotka za veliki dio stanovništva, posebice u primorskim krajevima.

Druga strana turističke medalje

No, je li doista tomu tako i ima li razloga za veliko veselje i u ovoj turističkoj godini ilije sve to samo privid uspjeha iza kojega ostaju velika pitanja, s tek pokojim učinkovitim odgovorom.

Poduzetnik i naš loyalty član Milan Kušlan (56) svoje je turističko poslovno gnijezdo svio u Vodicama, Šibensko kninska županija. Kao i brojnih prijašnjih godina, za Milana Kušlana i ova je sezona iznimno radna. Ima neposredno do mora, na popularnoj Plavoj plaži u Vodicama, apartmansku kuću sa sedam smještajnih jedinica visoke kvalitete. Gosti, uglavnom iz Poljske, Njemačke, Češke, Slovačke i Slovenije (nekoć su dolazili i Rusi te Ukrajinci), rado ponavljaju svoj godišnji odmor kod ovog poduzetnika i u Vodicama. Recept kojega je Milan Kušlan ponudio vrlo je jednostavan, ali iznimno naporan – to je prije svega osobni angažman i briga oko svakog gosta ponaosob, puno rada, visoka kvaliteta smještaja, mir, poštivanje želja gostiju te ljubaznost i spremnost biti gostu pri ruci.

„Prije novca kojega gosti ulažu u svoj odmor kod mene, puno mi je važnije njihovo zadovoljstvo pruženom uslugom i naravno njihov odlično proveden godišnji odmor. No, hrvatski turizam ima puno problema koji se gomilaju iz godine u godinu i ne rješavaju čime prijete urušiti ovu perspektivnu djelatnost hrvatskog gospodarstva. Godinama gledam apartmanizaciju, da ne kažem betonizaciju, hrvatskih gradova i sela na Jadranu. Nema popratnog sadržaja, nema planiranja, nema zelenih površina, nema garaža, nema parkirnih mjesta, nema ni kanalizacije često, a to je veliki problem. Preko noći niču bez reda apartmani, smanjuje se zelene površine, smanjuje se i pojas uz more gdje se ne smije graditi „– proziva ovaj poduzetnik.
Zamjećuje kako lokalna samouprava dopušta veliki broj ležaljki i suncobrana spram turista koji ne koriste taj sadržaj, ne uređuju se plaže, premali je broj tuševa na plažama, pojavljuju se i štandovi bez nekog reda i pravila…

„Izostaje i suodnos domaćeg proizvoda i proizvođača, izvorne hrvatske hrane i onih koji to prodaju turistima. I osobno dolazim iz Like, gdje se proizvodi jako kvalitetna hrana – poput sireva izrađenih od mlijeka s velebitskih pašnjaka. No, turistima se u restoranima često nudi poljski sir ili mađarska kobasica, kao da mi nemamo svoje proizvode za ponuditi. Sirovine koje se koriste za ugošćavanje naših gostiju na obali, najčešće su iz uvoza, ali nisu pak plod suradnje domaćih proizvođača i ponuđača s Jadrana – upozorava Milan Kušlan ističući da prodajemo danas gotovo sve na Jadranu, ali je malo toga domaćega.

Poznati naš novinar Robert Pauletić ovih je dana objavio vrlo oštru kritiku vezanu za turizam, koju bi trebalo uzeti u razmatranje prilikom uspostave nove Strategije. Rođeni Splićanin se obrušio na Split, pa nabrojao po čemu je Dubrovnik sve bolji: 'Split je popišan i izrigan, ne poštuje domaćeg turistu'.

Zaista nije štedio riječi kad je uspoređivao svoj rodni Split i omiljeni Dubrovnik. Prednost je ovaj put dao Dubrovniku, a evo zbog čega ga je stavio ispred Splita. Prenosimo (bog jasnih stavova) njegovu objavu u cijelosti.

"Dubrovnik je naravno skup, šta je po meni apsolutno u redu za grad koji je jedan od najlipših na Mediteranu. Prije nekoliko godina neki su me pogrešno shvatili kad san (neutralno) iznija podatak o supervisokoj cijeni parkinga prid ulazom na Stradun. Ako želite moj stav: neka cipa Dubrovnik cijene, i triba, ko oće vidit lipotu, neka i plati! Međutim, šta se tiče kafića i restorana, Split danas nije puno jeftiniji", započeo je Pauletić.

"Prije nekoliko godina, sićan se, Stradunom se nije moglo proć. Tolika je bila gužva", dodao je. "Dubrovnik se u međuvremenu organizira, donija neke pametne mjere, i sad je manje-više grad po mjeri svojih građana i (finijih) turista. Dubrovnik je čist i ugodan grad za prošetat. Čovik ide uz zidine, kad pogledaš doli, kamen se sjaji, nigdi čika, nigdi prazne plastične čaše", nastavio je.

"Split je popišan i izrigan. Kontejner, kloaka, nadzemna kanalizacija. Palača je užasavajuće šporka. Split je bez turističke strategije, grad u kojem se sklapaju bolesni aranžmani s turistima pijančinama koji plate paušal pa mogu pit koliko oće u određenom broju kafića! Ne virujete? To se zove pub crawl i sve šira i šira je praksa. Onda se momci i cure opiju namrtvo, pa padaju, povraćaju i pišaju po ulicama grada Splita, poneki ostanu i spavat na ulicama i po portunima. Odvratna praksa koju bi gradske vlasti tribale momentalno zabraniti", napisao je Robert.
"Dućan u Marmontovoj u kojem se sve donedavno prodavala fina roba sad je posta Liquor Store u kojem se prodaje alkohol, kojeg opet loče ta ista vrsta pijane turističke bagre koju niko ne bi poželija u svom gradu, ali u Splitu se sve tolerira jer niko ne vodi računa ni o čemu. Ako ne poštuješ i ne čuvaš svoje, nije čudo da po tebi rigaju i pišaju", dodao je.

"Dubrovnik je počeja naplaćivat kazne za takve turiste, koji šetaju pijani ili goli po gradu. SPLIT nije naplatija ni jednu jedinu kaznu. Što onda rade splitski redarski uhljebi? Nadalje, DUBROVNIK u SVAKOM, ali SVAKOM restoranu i kafiću ima popust od 10 do (češće) 20 posto za domaćeg gosta! Čak i sladoled na Porporeli! Kugla stoji 18 kuna i kad san spremno tija platit tih 18 kuna za kuglu omiljenog sladoleda od naranče, šta nije ni puno kad znaš da svaka pumpa Ine prodaje Snjeguljicu na štapiću za 13 kuna, prodavačica mi je na moje čuđenje naplatila - 10 kuna! Objasnila mi je: popust (od 40 posto!) za domaćeg gosta!", ispričao je.

'Split glupo ne naplaćuje strancima ulaz u Palaču'

"Split ne poštuje domaćeg turista. J..e se ijednom ugostitelju za domaćeg turista i domaćeg čovika. Rijetko san vidija (čast iznimkama) splitski restoran i kafić da je neko odobrija popust jer mu je doša domaći gost. Samim tim, splitski ugostitelji ne poštuju ni svoje sugrađane, koji moraju plaćat iste (danas već astronomske) svote za piće i hranu ka i strani turist, kojemu je ipak taj naš restoran i taj kafić jeftiniji nego doma u Londonu, Parizu, Munchenu, čak i Pragu.

Nadalje, Dubrovnik pametno naplaćuje ulaz na zidine, Split glupo ne naplaćuje strancima ulaz u Palaču (ili bar samo Peristil), od čega bi gradski budžet poletija u nebo. Zašto strani turist ne bi platija 20 eura da uđe na Peristil? Samo u jednom litnjem danu Split bi tako moga zaradit minimalno 20-30 iljada eura po danu! To govorin već 30 godina i niko se još nije sitija uzet vriću novaca za svoj grad!
Ukratko, DUBROVNIK naočigled razvija pametan, održivi turizam od kojeg svi zarađuju a domaći ljudi se ne ponižavaju; SPLIT razvija stihijski, kretenski turizam koji će otirat sve bolje goste i skroz upropastit grad!", napisao je Pauletić.

Poruke i pouke

Vjerojatno ova dva primjera, objavljena ovih dana u dnevnim novinama, nisu pravi izraz stanja, ali šalju vrlo jasne poruke i mogu poslužiti kao jasne, nedvosmislene pouke. Može poslužiti kao dragocjeno iskustvo.
Iskustvo koje sektor ima s prošlom strategijom turizma najbolje opisuje raspoloženje u kojemu turistički sektor dočekuje novi krovni Dokument. Ipak, ovih se dana neslužbeno među turističkim stručnjacima može čuti kako od ovog važnog dokumenta nemaju velikih očekivanja te da je on ključan ponajviše u administrativnom smislu jer je temelj za korištenje novca iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka namijenjenih turizmu, dok je upitno hoće li doista uspjeti u rješavanju nekih gorućih problema sektora.

Mnogi će, nakon čitanja dokumenta, dokaz tih sumnji pronaći u činjenici da nova Strategija zapravo samo usputno apostrofira problem smještajne strukture koju danas mnogi ističu kao najveću prepreku u ostvarenju održivog turizma, dok je puno više orijentirana na pitanja ekologije i statusa na različitim ljestvicama konkurentnosti koje nužno ne odražavaju pravo stanje na terenu. Iz predložene Strategije, koja je od nedavno na javnoj raspravi. teško je iščitati jasan, zapravo novi, inovativan transformacijski put domaćeg turizma. A upravo to se očekuje!