Ante Gavranović

Očekivani bumerang

Izvor : Turizmoteka                  Foto: LIDER

Piše: Ante Gavranović

Pojava koronovirusa nametnula je stručnoj javnosti vrlo široke i raznolike razgovore o nepovoljnim učincima te epidemije na ukupno gospodarstvo, pri čemu je najveća pozornost usmjerena prema turizmu, jer je on prvi na meti pa se i neposredni i posredni efekti već osjećaju. Ima tu (nepotrebnih) katastrofičnih prilaza, a lepeza razmišljanja ide sve do umanjivanja realnih opasnosti po turističku sezonu. Ipak, tri se inačice moguće krize turizma moraju uzeti u obzir, a zasad su potpuna nepoznanica.

Prva pretpostavlja brzi završetak epidemije i ne ugrožava glavnu turističku sezonu. Druga je realnija, epidemija završava.u tijeku glavne sezone, a turistička privreda trpi velike štete. Treća, malo vjerojatna ali u projekcijama svakako prisutna, epidemija prerasta u pandemiju, turizma nema, posljedice se osjećaju na širem gospodarskom i socijalnom planu i dolazi do ozbiljne ekonomske recesije.
Dobro je u svemu tome da se (ozbiljno) razmatraju sve inačice i da se traže potrebni mehanizmi odbrane. To se ne odnosi samo na resorno Ministarstvo već ukupni gospodarski mehanizam. Zabrinutost za turističku privredu i prihode koje ona ostvaruje jača ne samo u nas već i u cijelom svijetu.

Hrvatska ostvaruje prihode iz turizma na razini od 2.863 USD po stanovniku (na osnovi procjene stanovništva od DZS-a – krajem 2018. bilo je u RH 4,076.246 stanovnika). Pred nama su u tom pogledu samo Malta i Cipar, a tik uz nas su Austrija i Švicarska. Tih pet zemalja ostvaruje najveći prihod po stanovniku u Europi. Međutim, Europa čini 50,7 posto ukupnog svjetskog turističkog kolača po dolascima, a 39,3 posto po prihodima iz turizma. Najveći dio tog kolača otpada na južne mediteranske zemlje, među kojima je i Hrvatska, koje ostvaruju 20,7 posto u broju dolazaka stranih gostiju i ubiru 15,2 posto ukupnih turističkih prihoda. Riječ je za cijelu Europu o 570,5 milijardi USD, dok za mediteranske zemlje to čini prihod od 220,4 milijarde USD. Veliki dio tih prihoda sad dolazi u pitanje. I ne samo to, turizam zapošljava veliki broj ljudi. Što s njima?

Turizam u Republici Hrvatskoj izrastao je u ozbiljan čimbenik u gospodarskom i socijalnom pogledu. On u sastavnicama BDP-a sudjeluje s više od 20 posto i ima ozbiljan utjecaj na ukupnu nacionalnu ekonomiju. U tom pogledu je na samom vrhu europskih zemalja. Koliko znam, samo Island, Malta i Albanije od europskih zemalja imaju veći udio turizma u BDP-u.

Pokazalo se (a na to ozbiljni ekonomski analitičari upućuju već godinama) da prevelika usmjerenost na turizam nužno vodi zanemarivanju drugih ekonomskih aktivnosti,a ekonomija gubi nužnu diverzifikaciju. Čitave regije – kod nas je to cijeli primorski pojas – postaju ovisne samo o jednoj djelatnosti koja uz to ima izraziti sezonski karakter što u svakoj kriznoj situaciji ukazuje na krhkost tako postavljene ekonomske strukture. Epidemija koronovirusa opetovano je upozorila na mnogobrojne opasnosti od prihvaćanja monokulture kao realne osnove za razvoj i jedne od glavnih sastavnica BDP-a.

Međutim, sama ta činjenica u sebi krije i mnogo zamki. Ona vrlo jasno pokazuje slabosti ostalih sastavnica i mnogobrojne slabosti našeg ukupnog gospodarskog sustava. Postupno pretvara Hrvatsku u monokulturu. Štoviše, rentijerstvo i mentalitet koji je uz to vezan postaje ozbiljan problem i na pojedinim područjima (Istra, Primorje i Dalmacija) koči bilo kakav industrijski razvitak te dovodi do zapostavljanja ostalih poslovnih aktivnosti. Po izboru potrebnih radnika na tržištu rada vidljivo je da se sve više pretvaramo u zemlju kuhara, konobara i sobarica, dok prerađivačka industrija gubi svoje značenje.

Ako znamo da prerađivačka industrija s više od 90 posto čini naš izvoz, takva orijentacija nije dugoročno ni povoljna, ni održiva. Ukratko, prerađivačka industrija je prošle godine ostvarila izvoz u vrijednosti od 13,9 milijardi eura (što je više od ukupne vrijednosti ostvarene u turizmu), pa je opravdano tražiti od kreatora ekonomske politike da tom području posvete i veću pozornost, ali i usmjere veća ulaganja u suvremeniju prerađivačku industriju. Unatoč zaista velikim ulaganjima u poljoprivredu nije, nažalost, u širim razmjerima zaživjela ideja povezivanja zelene i plave magistrale, što bi mogla biti snažna poluga održivoga razvoja domaće poljoprivrede i prehrambene industrije.

Postavlja se pitanje što činiti?
Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma, u uvjetima kakvima jesmo, dovoljno je dugačak da nam godinama odvlači pozornost od njegovih eventualnih negativnih aspekata. Koronovirus je, međutim, temeljito „uzdrmao“ tu bajkovitu sliku i nameće neka drukčija razmišljanja o budućnosti cijelog gospodarskog sustava u kojem turizam, kako smo već naveli, ima vrlo značajno mjesto i ulogu. O svemu treba razmisliti hladne glave.