Ante Gavranović

Zašto su nam potrebni kvalitetni smještajni objekti?

Izvor : Turizmoteka                Foto: HRT/mirovina.hr

 

Hoteli više kategorije donose dodanu vrijednost

Piše Ante Gavranović

Nedavno održani Kongres poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske opetovano je ukazao na problem sezonalnosti kao najvećeg otvorenoga pitanja hrvatskog turizma. To vrlo jasno pokazuje činjenica da se 94 posto noćenja i 86 posto prihoda od međunarodnog turizma ostvari između travnja i rujna. Sezonalnost se mora smanjiti, jer negativni učinci te pojave djeluju na neravnomjerno ostvarivanje ekonomskih i drugih učinaka, iskrivljavanje slike o potencijalima turizma, uvjetuju prekomjerno trošenje turističkih resursa, a sve češće se javljaju i organizacijski problemi upravljanja destinacijom. Nepotrebno je posebno isticati kako sezonalnost nepovoljno utječe na rast dodatnih troškova javnog i privatnog sektora.

Na najbolji način ilustrirat ćemo tu činjenicu brojčanim argumentima: broj noćenja ozbiljno je premašio 100 milijuna, prihodi iz turizma donijet će ove godine do 12 milijardi eura, investirano je 940 milijuna eura s realnom procjenom da će ta brojka u 2019. premašiti milijardu eura. Plan o broju noćenja, prema Strategiji hrvatskog turizma, ostvarili smo čak tri godine prije roka.

Prihodi, iako stvarno respektabilni, nisu nam rasli u tim razmjerima. Zašto? Najveći zaostatak u odnosu na ciljeve toga strateškog dokumenta iz turizma imamo u prihodima koji rastu sporije od fizičkog prometa. Hrvatska je – prema planovima - sa stotinu milijuna turističkih noćenja trebala zarađivati oko 14,5 milijardi eura.
Planiralo se da se veći dio tih novih milijuna noćenja ostvari, prije svega, tijekom znatno duže sezone u hotelima koji su glavni izvor stvaranja dodane vrijednosti i zapošljavanja i koji uz razvoj turističke infrastrukture, mogu preokrenuti današnji dominantno rentijerski model turizma u profitabilno cjelogodišnje poslovanje. Dogodilo se, međutim, da je uz kampove u kojima je trećina naših kapaciteta u turizmu, obiteljski smještaj rastao puno brže od hotelskog i nadrastao u nekim dijelovima sezone promet u hotelima, što je u suprotnosti sa svim strategijama i razvojnim planovima koji su predvidjeli drukčiji scenarij. Štoviše, udio hotelskih smještajnih kapaciteta pao je u ukupnim smještajnim kapacitetima i udaljava se od zacrtanih okvira u strukturi ponude. Hrvatska je, prema planovima. do 2020. godine trebala imati oko 20 tisuća novih hotelskih soba u kojima bi se goste primalo cijelu godinu. Izgradila se ili obnovila, međutim, tek četvrtina planiranog.

Istina, u 2018. registrirana su 42 hotela s dodatnih 2000 ležaja. U Hrvatskoj sada djeluje 1170 hotela sa 171.767 ležaja. Očito je to premalo za ostvarivanje strateških ciljeva, među kojima smanjena sezonalnost i povećana dodana vrijednost imaju posebno mjesto. Naime, 47 posto ostvarenih noćenja pripisuje se objektima domaćinstava, 24 posto otpada na kampove, a (samo) 29 posto u strukturi noćenja čine hoteli.

Analiza o aktualnom stanju u hotelijerstvu Hrvatske (Fakultet za menadžment u turizmu i hotelijerstvu, Opatija) pokazuje da upravo na tom segmentu „gubimo“ dodanu zaradu. Vidljivo je to kad usporedimo prosječnu potrošnju turista globalno i s potrošnjom gostiju u hotelima. Prema anketi TOMAS prosječna potrošnja turista u nas iznosi 78,8 eura. Od toga se najviše troši za smještaj – 49 posto. Međutim, prosječna ostvarena cijena hotelske sobe iznosi 101 euro. U Dalmaciji je taj prosjek još znatno viši – čak 129 eura po hotelskoj sobi. Dodajmo tome da su hoteli sa četiri odnosno pet zvjezdica iskorišteni u prosjeku 86 odnosno 85 posto. Ne treba biti jak u matematici i izračunati što bi nam mogao donijeti povećani broj kvalitetnih hotelskih smještajnih jedinica. Osobito ako uspijemo u provedbi projekta Turizam 365.

Najveće izdatke u destinaciji ostvaruju hotelski gosti, a potom gosti u privatnom smještaju i kampovima. Prosječni dnevni izdaci prema zemlji porijekla gostiju kreću se u rasponu od 61 eura koliko prosječno dnevno izdvajaju domaći gosti do 158 eura za goste iz SAD-a. (anketa TOMAS 2017). Uz goste iz SAD-a, natprosječno troše i gosti iz Velike Britanije (139 eura), Španjolske (126 eura), Rusije (121 euro), skandinavskih zemalja (119 eura), Francuske (96 eura), Srbije (95 eura) i Austrije (91 euro). Veća potrošnja uvjetovana je skupljim smještajem. Gosti iz tih zemalja (a njih je sve više) najčešće odsjedaju u hotelima gdje su cijene noćenja znatno više od odsjedanja u obiteljskom smještaju.

Stvari su potpuno jasne: dodanu vrijednost u turizmu možemo ostvariti samo kvalitetnom ponudom. Kvalitetni smještajni kapaciteti dio su takve ponude, osobito hoteli s većim brojem zvjezdica.


.