Goran Fabris, predsjednik uprave Jadran, Crikvenica

Crikvenica i Selce uništena su mjesta i trebat će snage da se stanje promijeni

Izvor i foto: LIDER

Autor : Željka Laslavić

Teško je graditi hotel s četiri zvjezdice, a ne moći gostima osigurati prihvatljivu okolinu. Nemoguće je očekivati rast destinacije ako gost hotela s četiri ili pet zvjezdica ne može imati dostupnu plažu i ležaljku ili ako mora platiti ulaz na plažu

Dugo godina bio je prvi čovjek operative u najuspješnijim hrvatskim hotelskim kompanijama, u Valamaru i Maistri, a prije godinu dana Goran Fabris prvi put u karijeri preuzeo je čelnu funkciju predsjednika Uprave, i to u propaloj i ‘nagriženoj’ kompaniji – Jadran Crikvenici, pred kojom su nakon dugoočekivane privatizacije vrlo izazovna vremena. Fabris je praktički donedavno radio paralelno u Maistri i Jadranu, u kojem je pripremao teren za novi početak koji je za Jadran slijedio nakon ulaska mirovinskih fondova, PBZ-CO-a i Erste fonda u njegovu vlasničku strukturu.

Jadran Crikvenica vapila je za svježim kapitalom desetljećima i zapravo propustila cijelo razdoblje privatizacije. Zbog čega su se baš sada fondovi odlučili na ulaganje, a ne prije?

– Vjerojatno su neki radnici, bez obzira na potraživanja prema Jadranu, pa i mali dioničari, više navijali za to da situacija ostane nepromijenjena nego da se uhvate u koštac s novim vlasnikom jer to nosi promjene u organizaciji, pristupu poslu itd. U Jadranu je postojala velika zaduženost i bilo kakav investicijski ciklus bio je nemoguć. Samo je uz svjež kapital bilo moguće pokrenuti destinaciju. Sreća što je Ministarstvo državne imovine uvidjelo da ‘status quo’ ne vodi ničemu, da tvrtku treba realno procijeniti i privatizirati.

Je li 260 milijuna kuna za portfelj od devet hotela, dva kampa i četiri turistička naselja realno procijenjena vrijednost?

– Toliko je iznosila transakcija, a još dodatnih 200 milijuna kuna uloženo je u dokapitalizaciju. Koliko je to jeftino ili skupo kupljeno najbolje govori podatak da je danas, godinu dana nakon prodaje, vrijednost dionice ista, čak i malo niža od vrijednosti po kojoj je tvrtka kupljena. Breme prošlosti nije malo. Istina, potencijal je velik, ali traži vremena, novca, znanja i truda da bi se realizirao.

Nije li malo obeshrabrujuće da vrijednost dionice nije nimalo porasla nakon ulaska novog vlasnika?

– Znamo da naše tržište kapitala baš i ne reagira na tržišne podražaje, a i promet dionicama Jadrana relativno je malen jer su fondovi vlasnici 80 posto udjela. Procjena je bila realna, a tek će se nakon investicijskog ciklusa vrijednost kompanije korigirati. Već prošle godine ostvaren je rast prihoda od deset posto u odnosu na 2017. uz rast marže EBITDA-e od gotovo sto posto, što je, naravno, zasluga i prijašnjih uprava, ali činjenica je da nešto što je provedeno 2018. ne bi bilo moguće bez osigurane financijske stabilnosti.


Goran Fabris s Liderovom novinarkom Željkom Laslavić

Što se sada sve paralelno događa u Jadranu? Na čemu se radi najintenzivnije?

– Tih 200 milijuna kuna dokapitalizacije upotrijebilo se za financijsku stabilizaciju, vraćanje dugova radnicima i rješavanje tužbi, čime je uklonjen rizik od gubitka imovine koja je bila pod hipotekom. Uza sve to pokrenut je trogodišnji investicijski ciklus ukupno vrijedan 450 milijuna kuna. Prva faza od 130 milijuna kuna počela je ove godine i podrazumijeva kompletnu renovaciju 550 soba, što je gotovo polovina od ukupnog kapaciteta, od čega je 115 soba u hotelu Omorika čije su sobe potpuno renovirane. Drugi je najveći projekt u ovoj fazi turističko naselje Ad Turres u kojem imamo 405 soba, od kojih su 324 u vlasništvu Jadrana, a 81 smo uzeli u dugoročan najam na deset godina od Štedbanke. Nažalost, 40 četvornih centimetara u sobama nedostajalo nam je da paviljoni budu s četiri zvjezdice iako će u njima postojati svi standardi takve usluge.

Nedavno ste u dugoročan najam preuzeli hotel Delfin na Krku. Zbog čega takav model?

– Hotel Delfin bio je dio paketa koji smo ugovorili sa Štedbankom, zajedno s tri paviljona Ad Turresa jer su svi ti kapaciteti u njezinu vlasništvu. Naime, u loša vremena Jadran Crikvenice tvrtka je prodala manji dio portfelja Štedbanci na ime duga za hipoteke i neplaćanja. Odlučili su izaći iz operativnog posla i prepustiti nam ukupni portfelj. Vlasnici ih za sada nisu spremni prodati jer vjeruju da će sve nekretnine u Crikvenici dugoročno dobivati na vrijednosti. Počne li gradnja LNG terminala, Delfin bi mogao biti velik potencijal, ako ništa drugo za smještaj inženjera koji će raditi na tom projektu. Delfin je lijepo mjesto s finom plažom i čudnim pogledom na Dioki, ali svi su gabariti takvi da može biti pristojan smještaj s tri zvjezdice uz relativno mala ulaganja.

Praktički ste u paketu dobili i Club Adriatic za dodatnih 50-ak milijuna kuna. Imaju li ti kapaciteti kakvu dugoročnu perspektivu?

– Kapaciteti Cluba Adriatic na još su neiskorištenim atraktivnim lokacijama od Baške Vode do Makarske i nakon razgovora s načelnikom općine Baška Voda mislim da smo na dobrom putu da uskladimo svoje i njihove želje i planove. Potrebne su neke urbanističke izmjene i do kraja godine mogli bismo predstaviti detalje investicijskog plana kako bismo s ulaganjima počeli nakon sezone 2021. Nažalost, postojeći objekti potpuno su uništeni te će i ovdje iznimno važno za investicijsku budućnost biti to što su mirovinski fondovi novi vlasnici i stabilan izvor kapitala.

Kako namjeravate privući goste veće platežne moći s obzirom na imidž Selca i Crikvenice?

– Segmentirano. Crikvenica u ovom trenutku treba iskoristi ono što nema nitko drugi i to plasirati što prije na tržište. Prvi takav pravi projekt radimo u suradnji s Termama Selce, čiji su vlasnici bračni par Brozičević, poznati stručnjaci u fizikalnoj terapiji i rehabilitaciji. Oni su jedan od najjačih medicinskih brendova u Hrvatskoj, kod njih se liječilo više od 160 olimpijskih pobjednika. U tom projektu Jadran će ulagati u prostore buduće klinike, u hotel Katarina gdje pripremamo tisuću četvornih metara, u koje će se, nadamo se, Terme Selce useliti do početka iduće sezone. Ondje će obitelj Brozičević nuditi svoje medicinske i wellness usluge, a mi ugostiteljske i smještajne. Bit će to prvi takav kompletno zaokružen proizvod zdravstvenog turizma u Hrvatskoj. Svjesni smo da se ta investicija neće moći isplatiti kratkoročno iz samog smještaja, ali uspijemo li njome podignuti prepoznatljivost Selca i Crikvenice, postigli smo cilj.

Da bi se govorilo o podizanju uništene destinacije, potrebno je više od gradnje hotela. Što očekujete od lokalnih poduzetnika i gradske vlasti?

– Selce i Crikvenica uništena su mjesta, ali ne samo u kontekstu nekretnina, nego i urbanizma. Svatko tko onuda prođe vidi da se jako izlazilo u susret građevinskim poduzetnicima i da nije baš svaka zgrada na pravome mjestu i u prihvatljivim gabaritima. Teško je graditi hotel s četiri zvjezdice, a ne biti u mogućnosti gostima osigurati prihvatljivu okolinu. Crikvenička rivijera ima 16 kilometara plaže. Plaže kakve bi u jednoj Istri bile bogom dane. No gospodarenje tim plažama još nije na potrebnoj razini.

Cijeli intervju s Goranom Fabrisom pročitajte u 709. broju tiskanog ili digitalnog Lidera.