Turizam treba odgovornog domaćina i gospodara!

Piše: Đuro Tomljenović

Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Đuro Tomljenović

Dok ne utvrdimo, jeli nas ove godine posjetilo više ili manje turista, ja ću ukazati ipak na ozbiljnije teme...

Premda je posljednjih godina hrvatska hotelijerska industrija napravila veliki iskorak u podizanju kvalitete i velikim ulaganjima učinila Hrvatsku konkurentnom, ali i kvalitetnom europskom sredozemnom destinacijom, ipak moram reći da u Hrvatskoj na turističkoj sceni kolo i dalje vode, i krizom se koriste, strani špekulanti, domaći mešetari, tvrtke za građevinarstvo, agencije za nekretnine i bankari.

Njihov je jedini interes trgovinom nekretnina u turističkim područjima što brže ostvariti što veću dobit – što je iz njihovog kuta gledišta posve legitimno. Bezobzirno iskorištavaju materijalističku psihozu našega vremena. Špekulacije građevinskim zemljištem, špekulacije dobitkom od gradnje i špekulacije dobiti od najma stoje u prvom planu. Istodobno, nerijetko, iznuđuju gradnju infrastrukture i turističkih objekata na trošak zajednice, kako bi mogli nastaviti s poslom. Kad uberu dobit, više ih nije briga za izgrađenu infrastrukturu te prepuštaju zlouporabljen krajolik njegovoj sudbini.

Poznati teoretičar turizma pita: "Kako to da nismo mogli pretpostaviti da se kupovanje zemlje, gradnja hotelskih naselja i vikendica neće moći obuzdati, već da ćemo dobiti novu formu kolonijalizma u prepakiranoj formi turizma?"

Ovaj uvod za nešto reći o stanju u našem turizmu, s naglaskom na ulozi obiteljskog turizma u Hrvatskoj je važan, jer upire prstom i u domaćeg čovjeka koji je mirno promatrao kako mu otimaju hotele, bez grižnje savjesti prodavao je baštinu, gradio je na rodnoj kamenoj kući, ili naslijeđenom zemljištu, desetke betonskih apartmana, na crno primao goste, nije se protivio kada mu je mjesto gubilo svoj identitet…

Znam da će mi ove riječi biti zamjerene, no netko ih mora izgovoriti, i to ne zbog nekoga drugog, nego zbog njih, domaćina samih. Kako odgovoriti kritičarima obiteljskog smještaja, kada pokažu slike Makarske prema Biokovu, Vodica, Rogoznice, Vira, uzmorja od Splita do Makarske.… Jesmo li to smjeli sami sebi dopustiti? Uništili smo si supstancu od koje dobro želimo živjeti!

I u budućnosti će obiteljski smještaj imati važnu ulogu u pozicioniranju Hrvatske kao turistički atraktivne destinacije. Ali on se mora promijeniti!

Uz zadani krajolik i mogućnost njegova opterećenja, potrebe i težnje lokalnog stanovništva predstavljaju drugu polaznu točku za "iznutra" vođeno planiranje razvoja u predjelima za odmor. Lokalno stanovništvo mora moći velikim dijelom samo odlučivati o razvojnim ciljevima za kojima teži. Dakle, treba ga aktivno uključiti u oblikovanje tih ciljeva. Još uvijek je karakteristično za mnoga područja da odluke o turističkom razvitku donose strane osobe; lokalno se stanovništvo, ili uopće ne pita, ili ga drugi vješto obrade.

I još nešto, u današnje doba vlada velika ekonomija rasipanja: gradi se sve više objekata sve većih dimenzija kako bi se što bolje iskoristila glavna sezona. Ona je, međutim, prekratka – to vrijeme nije dovoljno da bi se svi obogatili ili dovoljno zaradili za vraćanje kredita. Što je najgore, što gradite više apartmana i soba, veća je ponuda, cijena manja, a kvaliteta okoliša i izgleda vašeg ljetovališta sve nezanimljivija. Ako je tako, zašto onda naše iznajmljivače ćudi da svi sagrađeni kreveti nisu popunjeni, a kod nekih i da je cijena najma manja?

Istodobno, naša turistička mjesta postaju sve veća i zahtijevaju stalna ulaganja u infrastrukturne objekte čiji troškovi često prelaze sredstva koja lokalne zajednice imaju na raspolaganju. U mnogim turističkim krajevima dolazi do zaduživanja i osiromašivanja lokalnih upravnih jedinica – u potpunoj suprotnosti s privatnim sektorom koji cvjeta i bogati se. U prvom planu stoje devizno-politički, građevinski i drugi ciljevi.

Prirodno stanje i lokalne zajednice, od kojih se traži "samo" neograničeno raspolaganje tlom i rezerva radne snage, doslovno predstavljaju "tehničke" čimbenike turističke ponude. Zbog tih pretežno stranih utjecaja dolazi do mnogih socijalnih problema, koji mogu dovesti do nepovjerenja pa i neprijateljstva prema novim turističkim "tekovinama" i njihovim promotorima i investitorima.

Ubuduće, uz kategorizaciju privatnog smještaja, mislim da su difuzni ili hrvatski, raspršeni, hoteli pravi oblik za organiziranje obiteljskog smještaja. Slični su nekadašnjim turističkim biroima. Ispočetka će postojati otpor, no dugoročno je to izlaz iz ovog zamršenog tržišta krevetima koje danas zbog neorganizirane i umrtvljene ponude iskorištavaju strane agencije i uzimaju velike profite.

Uz sve otvorene teme u ovom pogledu na neka od stanja u hrvatskom turizmu, za kraj još jedno upozorenje:
Domaćem stanovništvu prijeti sudbina da postanu portiri u luksuznim hotelima ili čistačice u razmetljivim vikendicama (ako ih ne zamjeni jeftinija radna snaga).

Zato oprez. Neoprezan razvitak turizma može dovesti i do uništenja naslijeđenih društvenih struktura domaćeg stanovništva te do potiskivanja domaćih običaja i kulturnih dobara s neposrednim posljedicama i za odmorišne destinacije.