Stožer za razvoj hrvatskog gospodarstva i promišljanje novih razvojnih programa

Piše: Đuro Tomljenović

Izvor i foto: Turizmoteka
Autor: Đuro Tomljenović, urednik portala Turizmoteka.hr

Pravi je trenutak, da sada kada je nas i svijet zahvatila pandemija, uskoro i recesija, kada smo svi, pogotovo male zemlje, osjetili da tržišno gospodarstvo, koje nam je nametnuto kao svetinja, kada je nacionalan interes u pitanju, ne postoji. Veliki i razvijeni, u trenucima krize, zatvaraju svoje granice i traže zadovoljenje njihovih potreba, zaboravljajući dogmu koju su nam oni nametnuli da je tržište sve, a država ništa.
Ovo teško vrijeme koje je nadam se iza nas, mora nam konačno otvoriti oči o potrebi promišljanja vlastitog razvoja i budućnosti, radi vlastite koristi, a ne radi kapitaliziranja tuđeg kapitala na našoj položajnoj ili tržišnoj renti.
Zašto se drugima isplati gospodariti našim tvrtkama, bogatstvom, zemljištima, hotelima, otocima, a nama ne?

Zašto je samo u nas prodaja rješenje, a ne i upravljanje i korištenje onim što imamo, kao što to radi i dobro od toga živi razvijena Europa kojoj težimo.

Temeljna teza u našoj privatizaciji bila je da je privatno vlasništvo učinkovitije od državnog, pa će se samom privatizacijom riješiti problem niske učinkovitosti hrvatskoga gospodarstva. Tako postavljen proces pretvorbe i privatizacije učinio je ostale ciljeve - ulaganje u modernizaciju proizvodnje, zadržavanje i povećanje postojeće zaposlenosti, razvojne planove poduzeća- dakle, ciljeve koji su trebali biti najvažniji uvjet kupnje - sekundarnima.

Privatizacija je, naime, postala i ostala sama sebi svrhom. Time je započet nakaradni proces koji je rezultirao neviđenom pljačkom na ovim prostorima i uništenjem hrvatskog gospodarstva... Iza parole "Država je loš gospodar" nametnuto nam je sasvim krivo poimanje neoliberalizma - da je nedopušteno upletanje države. Ekonomski neoliberalizam, naime, je „razvojni koncept koji umjesto društvene solidarnosti u središte svog viđenja razvoja stavlja individualizaciju; zanemaruje regulativnu ulogu države u ekonomskim i socijalnim kretanjima, a fetišizira ulogu slobodnog tržišta i poduzetništva, kao automatskog regulatora ekonomskih i društvenih procesa.“

On traži da se privatiziraju javne službe, ukida socijalno partnerstvo, uništava sindikate, i slično. I dok smo mi, podaništvu skloni, posljednjih 30 godina, kao i druge zemlje u tranziciji, osim Slovenije, bez zadrške prihvatili taj i takav neoliberalizam, ondje gdje su ga izmislili - u Americi - Ronald Reagan, Bush, Obama ili danas Trump („America First!“) stalno su intervenirali u korist interesa tamošnjih tvrtki i posjednika kapitala, koji su po njihovom viđenju nedjeljivi od nacionalnih interesa?

Nije li u svoje vrijeme grmio francuski vođa Sarkozy: «Ako želimo pravedno društvo, najprije nam treba jaka država?». Prije par mjeseci čuli smo: “ Tržište ne može sve riješiti „ - stav je njemačke državne politike, te osnivaju Državni investicijski fond s ciljem da ključne tvrtke zaštite od stranog preuzimanja.
Ako je tako, zašto se samo mi bojimo zahtjeva za opće dobro i za sve građane mislećom državom, kada u najvećim europskim tvrtkama i bankama udio u vlasništvu drže države, njihovi fondovi ili pak gradovi i županije? Zašto nitko ne vidi da opće prizivanje gradnje novih hotela znači prepuštanje naše položajne rente da se kapitalizira strani kapital, da se zaposle strani radnici (jer domaćih za nisko profitabilnu djelatnost kao što je turistička više nemamo) i da se iz zemlje iznese dobit?

Ili, zašto i dalje financiramo poljoprivredu, a da nemao poljoprivrednu burzu, hladnjače, sušare, otkupnih stanica... Zašto ne bi, kroz poticanje razvoja industrije hrane , pomogli poljoprivrednicima da imaju kome prodati svoje proizvode. Razvijeni turistički proizvod, čitaj skupi, temelji se između ostalog na lokalnoj proizvodnji namirnica, proizvodima uzgojenim na autohtonom sjemenju i tradiciji, koji daju jedinstveni lokalne okuse i mirise…

Pred nama su teški dani. Pred nama su izbori. Vrijeme je za novo promišljanje gospodarskog razvoja Hrvatske. Vladinim mjerama očuvano je, koliko se to moglo, postojeće stanje, no nama treba iskorak, pokretačko promišljanje i financiranje novog razvoja, pomažući postojećim tvrtkama ali i pokretanjem novog rasta gospodarstva koji će zaposliti one koje će koronakriza ipak baciti na ulicu, a kasnije i privući natrag one koju su napustili ovu zemlju. Treba nam Stožer za razvoj hrvatskog gospodarstva i promišljanje novih razvojnih programa.

Onaj tko se sada podsmjehnuo, kako zazivam plansku privredu, neka pita gospođu Merkel zašto je Njemačka nedavno osnovala Državni investicijski fond koji će imati ulogu svojevrsnog zavoda za plan.