Promišljajte turizam!
U povodu najave Strategije razvoja održivog turizma u Hrvatskoj do 2030. godine
Izvor i foto: Turizmoteka
Piše: Đuro Tomljenović
Ove godine obilježavanje Svjetskog dana turizma ide pod sloganom „Promišljajte turizam! Želja je UNWTO-a da se svijet usredotoči na ponovno promišljanje rasta turističke industrije, kako u smislu veličine tako i u smislu važnosti i posljedica. UNWTO poziva sve, od turističkih radnika do samih turista, kao i mala poduzeća, velike korporacije i vlade da promisle i preispitaju što u turizmu i s turizmom radimo i kako to radimo.
Ovaj zahtjev za promišljanje turizma dobro se poklopio s objavom ciljeva Strategije razvoja održivog turizma u Hrvatskoj do 2030. godine. Taj akt strateškog planiranja hrvatskog turizma za razdoblje do 2030. godine je dobrodošao, jer Hrvatska je turističkim razvojem i rezultatima postala važno i poželjno mediteransko turističko odredište. No, istodobno rekordne turističke brojke, su nam, uz radost donijele i brige. Najtraženije destinacije na svijetu, a odnedavno i kod nas, počinju razmišljati kako obuzdati, smanjiti broj turista u njihovom mjestu, gradu.
Traži se prava mjera…
No, kako uskladiti nerazmjer želja Vlada da kroz turizam povećaju prihode, odnosno BDP, i želje domaćina, da zarade od turizma, ali i da žive svoju svakodnevnicu u skladu sa željama i navikama?
Uostalom, što je to uopće uspjeh u turizmu? Više gostiju nego lani? Više zarađenog novca, više izgrađenih hotela, više zaposlenih? U Hrvatskoj se mjeri samo zarada od turizma, nitko ne mjeri troškove koje jedna turistička sezona donosi.
Premda sam veliki zagovornik onoga „turizma onoliko i onakvog kakvog želi lokalno stanovništvo“, ne mogu ne reći da, pored toga što je naše uzmorje postalo eldorado stranih i domaćih građevinskih, bankarskih i inih kvazi razvojnih investitora i špekulanata, sve češće, lokalna grabežljivost i lakomost vodi mnoga naša turistička mjesta ka samouništavanju. Gradnja novih, i novih soba, apartmana i kuća za odmor, nagrđuje naša mjesta, betonira krajolike, stvara temelj za masovan dolazak, a to u konačnici znači, manje zanimanje, manja privlačnost i, ne nevažno manja cijena.
Nakon tridesetogodišnjeg iskustva, nakon provedene legalizacije , vrijeme je da se kaže dosta, i da se konačno zaustavi uništavanje i rasprodaja baštinjenog, a s ciljem očuvanja našeg jedinstvenog prostora za opće dobro, a ne prepustiti ga interesu kapitala i pojedinaca.
No, vratimo se na ovaj tjedan predstavljenim ciljevima Strategije razvoja održivog turizma u Hrvatskoj do 2022. Pisali smo i do sada strategije razvoja turizma, ali sada se prvi puta u njoj naglašava, pa i u naslovu ODRŽIVI turistički razvoj.
Mene, dugogodišnjeg pratitelja turističkih zbivanja u turizma, posebno je obradovala činjenica da je Ministarstvo turizma konačno shvatilo da nam je potrebno novo, u razvijenom svijetu opće prihvaćenom promišljanju turizma, a ono se danas, i ne samo u turizmu mora temeljiti na održivosti.
Održivi turizam obuhvaća sve oblike turizma koji uzimaju u obzir dugoročne ekonomske, društvene i ekološke učinke turizma, a istodobno se bave potrebama posjetitelja, okoliša, zajednica domaćina i same turističke industrije. To uključuje napore za očuvanje kulturne baštine i tradicionalnih vrijednosti, te osiguravanje pravedno raspoređenih društveno-ekonomskih koristi.
Nova Strategija, barem sada u ciljevima, postavlja okvire za takav, održivi turizam. No, bez akcijskih planova provedbe tih ciljeva neće biti ništa. Zato, ova strategija će dobiti na važnosti ako iznjedri načine realizacije tih dobro zamišljenih i dugoročno važnih ciljeva budućeg razvoja turizma, i našeg življenja s njime i uz njega.
A da nam treba turistička strategija koja se temelji na održivosti i odgovornosti pokazuju i ovi podaci.
U prostornim planovima jadranskih županija, pored postojećih 206 turističkih zona, planira se izgraditi još 210, u ukupnoj površini od približno pet tisuća hektara ili 50 milijuna četvornih metara.
Zato, umjesto oduševljenja razvitkom ekskluzivnog turizma, kao, tobože, njegove više kvalitativne razine, trebalo bi zastati i dobro razmisliti kakvu korist naša nacionalna zajednica ima od takvog turizma? (Strani kapital na našoj jedinstvenoj položajnoj renti, nerijetko u osamljenoj uvali gradi hotel sa stotinama vila i apartmana za prodaju i zapošljava strance, a dobit iznosi iz zemlje)
Nužno nam je odustajanje od daljnjeg neplanskog turističkog rasta, njegovo usporavanje dok ne sagledamo kakav turizam hoćemo i što od njega očekujemo. Za nadati se da će ova strategija Ministarstva turizma koja inzistira na održivosti sve to uvidjeti i ponuditi nam prave odgovore i smjernice za budućnost našeg turizma za dobrobit lokalnih ljudi i cijele zajednice.
Američki ekonomist Kennetu Bouldingu poručuje:
Samo luđaci i ekonomisti vjeruju u neograničeni rast na fizički ograničenim planetu!