O hrvatskom turizmu- misli i pogledi

Piše: Đuro Tomljenović

U prošle dvije godine, imali smo rekordne turističke brojke, koje su nam, uz radost donijele i brige. Najtraženije destinacije na svijetu, a odnedavno i kod nas, počinju razmišljati kako obuzdati, smanjiti broj turista u njihovom mjestu, gradu. Traži se prava mjera…
No, kako uskladiti nerazmjer želja Vlada da kroz turizam povećaju prihode, odnosno BDP, i želje domaćina, da zarade od turizma, ali i da žive svoju svakodnevnicu u skladu sa željama i navikama.

Buduće zadovoljavanje masovne potrebe za odmorom nailazi na čvrsto postavljenu granicu: veličina slobodnog prostora ograničena je. Ovdje dolazimo do temeljnog problema današnje turističke politike. Kako spasiti objekt turističke potražnje, odnosno krajolik ali i mjesta, od poplave turista i uništenja, a istodobno zadovoljiti sve veću potražnju?

Ivan Pavao II je rekao: „Turizam je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi turizma.“

Današnje nam iskustvo govori da gospodarstvo na nekim područjima (kao u turizmu) više ne služi životnom okruženju onako kako bi trebalo, nego da ekonomski imperativi sve više kolonijaliziraju životno okruženje.
Dakle, svrha svakog razvoja trebala bi biti razvijati čovjeka , a ne stvari!

Zato, po meni, treba zahtijevati da turistička politika vodi računa prije svega o ljudima koji žive uz naše uzmorje, o ostanku naših ljudi, o povratku i zapošljavanju mladih, a ne da bude usmjerena na politiku rasta i zahtjeva turističke industrije, odnosno investitora, bili oni velike kompanije, ili pojedinci pa i lokalni.

Istodobno, pogrešno bi bilo zaključiti da turizam treba postati naša strateška orijentacija dugoročnog razvoja. Detaljne analize pokazale su, naime, da niti jedna zemlja nije postala razvijena ulažući ponajprije u turizam, nego upravo obrnuto: što je gospodarstvo bilo razvijenije, to se više razvijao i ekonomski potencijal turizma.

Gospođa Merkel je prije mjesec dana izjavila: "Tržište ne može sve riješiti".Njemačka država osniva investicijski fond kako bi ih sačuvala od stranog preuzimanja. Istodobno mi 30 godina, slušamo: Tržište je sve- država ništa! Privatizacija po svaku cijenu!

Mislim da bismo se i mi trebali suprotstaviti sadašnjoj tendenciji apsolutizacije kapitala i interesa kapitala. Rad i interes i želje lokalnih ljudi, ali i cijele države imaju prednost pred interesom kapitala.