Kriza izazvana pandemijom je prilika da pokrenemo ono što nemamo

Piše: Đuro Tomljenović

Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Đuro Tomljenović

Koronavirus mijenja svijet. Pandemija je i globaliste natjerala da se zatvore u svoje granice i podignu plotove koje čuva vojska.
Mali čovjek bavi se sobom i sigurnošću svojih najbližih. Strah i neizvjesnost zaustavio je, i u zadane okvire stavio nas, i naše životne navike. Proći će i ta korona, no kako ju preživjeti? Život ide dalje i poslije nje.

Dobili smo, gospodarske mjere koje će nam sigurno pomoći da lakše prebrodimo ovaj gospodarski kolaps koji je prouzročila pandemija.Ja bih išao malo dalje.

Postavljam pitanje svima nama: Nije li pravi trenutak, da državnim mjerama očuvamo i tako slabašnu gospodarstvenu aktivnost, ali i da krenemo u novi, potreban razvoj?

Vladine mjere su tu za spašavanje i održavanje onoga što imamo. No, kriza je prilika da pokrenemo ono što nemamo.

Pandemija je natjerala sve zemlje da se zatvore i okrenu sebi, tako i velika Njemačka ne dozvoljava izvoz onoga što nedostaje na njenom tržištu. Mi samoodrživu proizvodnju imamo u malo toga. Naše tržište se otvorilo bez rezerve. Posljedice toga su da proizvodimo samo dva ili tri npr. poljoprivredna proizvoda dovoljno za domaće potrebe. Zato mislim i pokušavam dokazati upravo na primjeru  hrane (ali vjerujem i u drugim proizvodnim djelatnostima) da je pravi trenutak da se uz pomoć države pokrene ili bolje proširi naša postojeća proizvodnja.
Zbog virusa nećemo moći uvoziti, npr. hranu kao do sada. Nije li to prilika da se pomogne našim proizvođačima  povrća, voća, mesa i drugog da udvostruče dosadašnju proizvodnju i tako zadovolje domaću potražnju - posebno za turizam. Tako ćemo pomoći domaćim proizvođačima da narastu, ojačaju i pozicioniraju se na domaćem tržištu ove godine, a dogodine i šire. Istodobno čemo domaćem tržištu ponuditi kvalitetan i tražen, hrvatski proizvod. "Domaće je domaće"!

Dakle, pravi je trenutak pokrenuti novi razvoj na temelju naše male domaće proizvodnje. Prilika je to da  naši mali poduzetnici s povećanom proizvodnjom ubuduće budu rentabilniji i konkurentniji, ali i da otvore nova radna mjesta (probajmo zaustaviti  i zaposliti one koji su se zbog krize trenutno vratili iz Europe). Sjajna je prilika ovo Slavoniji i Baranji, ali i Lici i Zagorju, pa i Dalmaciji koja bi na svojim otocima (prirodnim "limunjerama") mogla imati godišnje više berbi raznih vrsta  povrća, samo kada bi im doveli vodu koju sada puštamo u more.

Koliko mi je poznato, dugoročno znatniji rast nije nigdje u svijetu ostvaren spontano, nego je bio plod svjesne akcije države, počevši od Japana, Južne Koreje, Irske, pa do Kine. Država mora preuzeti svoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj.

“Povijest je ponovo pokazala da dobra vlada nije luksuz, nego vitalna potreba. Bez uspješne države održivi je rast, bilo ekonomski, bilo socijalni, nemoguć” (World Bank, 1997:II).

“Naša dugogodišnja ekonomska politika bez cilja i svrhe, dovela nas je, ne samo do uvozne zavisnosti hrvatskoga gospodarstva, već i do visoke uvozne zavisnosti javnih prihoda. Frapantno zvuči činjenica da je od ukupno naplaćenih 34,9 milijardi kuna PDV-a u 2006. godini oko 27,6 milijardi kuna (4,7 milijardi US dolara), ili oko 79 posto, otpadalo na PDV naplaćen na uvezenu robu.“(dr. Ivo Družić)

Svrha gospodarenja je povećanje proizvodnje kako bi se omogućilo zapošljavanje ljudi i njihov veći dohodak. Do povećanja proizvodnje u Hrvatskoj može doći iz povećanja domaće potrošnje, supstitucije uvoza i povećanja izvoza. Hrvatska ima dovoljno resursa, izgrađenost infrastrukture, iskustvo i znanje svojih ljudi da može bez većih prepreka udvostručiti proizvodnju.

Kako kod nas većina poduzeća nema, ni u normalnim vremenima, mogućnost samostalnog financiranja razvoja i uvođenja tehnoloških inovacija u poslovne procese, mislim da je sada pravi trenutak da se snažnim uplivom države očuva postojeća proizvodnja i zaposlenost, ali i krene u novi razvojni ciklus na temelju buduće potražnje koju neće moći zadovoljiti, kao do sada uvozom.

Takvoj novoj razvojnoj politici hrvatskog gospodarstva trebaju sada mjere kojima se na konkurentskoj osnovi potiču proizvodnja i rast domaće ponude što bi posredno djelovalo na rast optimizma potrošača i zadovoljenje i oživljavanje domaće potražnje.

Za to su nam potrebni ljudi dobrih namjera sa velikim operativnim iskustvom iz svih ključnih područja ( osobito iz gospodarstva ), znalci koji iza sebe imaju dokazane i mjerljive rezultate u operativnoj praksi, a ne samo iz knjiga, fakulteta, instituta, akademije. Bez vlastitih ideja koje je trebalo provesti, prepustili smo se uvozu i tako ostali bez vlastite proizvodnje i naših proizvoda ( jeftinije je uvesti nego proizvesti) .
Ostao nam je uglavnom turizam i naglasak na snažnom tečaju kune koji kroz godine potiče uvoz i jača stranu proizvodnju i njihov izvoz.
Stoga, ostavimo koronu stručnjacima, epidemiolozima, liječnicima, a svi ostali (naravno oni kompetentni ) neka se bave budućnošću hrvatskog gospodarstva i naše države. Za one pametne, mudre, odlučne i sposobne upravo sada je vrijeme za to, a za sve druge nikada neće ni biti.

U krizama, jedni vide probleme, a drugi izazove i prilike.
Pronađimo ove druge i dajmo im priliku !