Krenimo napokon i iskreno!

U povodu 1. maja

Izvor : Turizmoteka

Piše: Đuro Tomljenović

Svakodnevno otkrivamo da se ova država potkradala gdje god je to bilo moguće. Nažalost, ta dugogodišnja krađa s korijenom u državnom vrhu i aparatu, ohrabrila je i potaknula činovnike i poduzetne, ali i običnog čovjeka da uzme, gdje god je mogao, dio svojega prljavog kolača.
I danas smo tu gdje jesmo.

Imamo vlast koja pokušava napokon sprati sve grijehe svih naših dosadašnjih vlasti, imamo manji dio državnih grješnika ili grješnika države u zatvorima, a još više njih još uvijek izvan zatvora, imamo prazne silose, ali i tvorničke hale, imamo uplašene državne činovnike, neopravdano obogaćene pojedince, ali i osiromašene radnike, intelektualce, seljake i umirovljenike.

Ukratko, imamo državu koja se već godinama samo održava, a ne pokušava pronaći svrhu i cilj svoje uloge i postojanja. Umjesto želje za pronalaženjem izlaza iz duboke gospodarske i moralne krize, godinama smo taoci stranačkih nadmenosti i kvazi sukoba. To strančarenje godinama nas je svađalo i razdvajalo, po podrijetlu, po regijama, vojskama naših djedova, klubovima za koje navijamo ili strankama za koje glasujemo. Danas vidimo da je ta navodna demokratska međustranačka borba za vlast bila zapravo krinka, pokriće za višestranačko muzenje države koju su trebali voditi u razvoj i željenu Europu. Zar nije danas svima zagriženima i ideološki osviještenima jasno da su nas varali i u krizu doveli i desni i lijevi, i liberali i konzervativci.

Maske su pale. Ali pale su i banke za petinu novca, koliko smo u njih za sanaciju potrošili, pale su mnoge nekada vodeće tvornice u ovom dijelu Europe, sjetimo se Plive, Prvomajske, pali su i u bescjenje i hoteli s neprocjenjivom položajnom rentom. Otišla je i Ina s upravljanjem sveg našega golemog podzemnog blaga, od nafte, plina do vode. Odlaze i mnogi mladi, nezadovoljni sadašnjošću bez nade za bolje, tražeći sreću na razvijenom Zapadu.

Što se u ovoj zemlji treba još dogoditi da krenemo, pokušamo ispočetka. Više sam puta, u posljednjih 20 godina, u svojim emisijama i tekstovima, pozivao ne samo na svepolitički, već svehrvatski konsenzus oko gospodarskog razvoja Hrvatske. Nužno nam je, zajedničko promišljanje uloge države i sveopćeg dobra.

Njemačka je nedavno u svojoj strategiji razvoja do 2030. imenovala strateške grane i obvezala se da će sve učiniti da ih podrži, što uključuje i vlasničko ulaganje države. Za tu namjenu formirat će se i državni investicijski fond. Nadalje, Njemačka neće dopustiti strancima da kupuju tvrtke u strateškim granama, ali će podržati svoje kompanije da one preuzmu tvrtke na drugim tržištima ako je to u njemačkom interesu.

A mi? Do jučer smo morali ponizno slušati savjete MMF-a i Svjetske banke koji su nama, kao i drugim zemljama u razvoju, nametali, u ime slobodne trgovine, politiku koja se gotovo svagdje pokazala socijalno pogubnom. Danas je svima očito da je u situaciji velikih nejednakosti, slobodna trgovina čisti protekcionizam onih najjačih. Nažalost, i pored svega što se događa u svijetu, u nas je još uvijek na snazi ona podvaljena nam parola - država je loš gospodar, a tržište sve. Zamislite, da smo barem, kada smo već prodavali svoje najbolje banke i tvrtke, dio tako prikupljenog novca ulagali u Fond za buduće naraštaje…

Istodobno, kao što već rekoh, u Njemačkoj je ovih dana javno napuštena temeljna premisa kapitalizma da je tržište sposobno i može se samoregulira.“ Tržište ne može sve riješiti „stav je njemačke državne politike, te osniva Državni investicijski fond s ciljem da ključne tvrtke zaštiti od stranog preuzimanja.

Nas su do jučer, učeći nas kapitalizmu, savjetnici izvana i njihovi domaći tumači, tvrdili da je tržište sve, a država loš gospodar. Prodavali smo bez svrhe i cilja za opće dobro, sve i svašta, jer je to, tvrdili su, dobro za nas.

Hoće li nas ovi, konačno iskreni potezi, onih kakvi bi mi željeli biti, sada kada je ugrožena njihova kontrola nad zajedničkim nacionalnim dobrom, nešto naučiti?

Hoćemo li konačno početi misliti svojom glavom, za svoje zajedničko dobro?

Ako se uskoro ne počnemo mijenjati, posljedice je lako predvidjeti. Do izlaza i rješenja iz sadašnjeg stanja teško je doći, ali očito lakše nego donijeti odluku: krenimo drugačije, krenimo napokon i iskreno!