Piše: Đuro Tomljenović

Izbori su pred nama. Brojne  stranake svojim programima bore se za svoje glasače.
Dao sam si truda i potražio sam što u programima vodećih stranaka piše o turizmu. Kakav oni vide turizam u Hrvatskoj, kako ga dalje razvijati? O važnosti ovih pitanja najbolje govori podatak da turizam ostvaruje gotovo 20 posto hrvatskog BDP-a!

No, krenimo. Krećemo sa strankom koja ima najviše članova. To je HDZ.
U ovogodišnjem programu turizam je dobio manje prostora nego u ranijim izbornim programima. Zbog kratkoće, prenosim ga u cijelosti:

„ Zakonom o turizmu osigurat ćemo daljnju decentralizaciju upravljanja destinacijama na temelju transparentnih pokazatelja, kao i ciljana ulaganja u javnu infrastrukturu i poticanje ulaganja poduzetnika koja doprinose razvoju održivog turizma. .Pozicionirat ćemo obiteljski smještaj kao dodanu vrijednost hrvatskog turizma i sustavno ćemo ulagati u poboljšanje kvalitete i brendiranje smještaja kod domaćina. .Nastavit ćemo sufinancirati projekte koji doprinose razvoju cjelogodišnjeg turizma s naglaskom na zdravstveni, sportski i kongresni turizam, enogastronomiju i nautiku. .Proširenjem Hrvatske turističke kartice na povoljnije usluge u velikom broju turističkih atrakcija i ugostiteljskih objekata učinit ćemo turističke sadržaje domaćim turistima cjenovno dostupnijima. .Usmjerit ćemo sustav turističkih zajednica na aktivnosti upravljanja destinacijom i financiranjem projekata koji doprinose cjelogodišnjem turizmu, osobito u slabije razvijenim destinacijama i na kontinentu.“

O ulozi i budućem promišljenom razvoju hrvatskog turizma, koji se sada razvija prema potrebama kapitala, a ne lokalnih interesa i općeg dobra - gotovo ništa.
Ni ovdje, a vidjet ćete ni u drugim programima nema odgovora na pitanje, do kada tražiti od hrvatskog turizma rast, rast za koga? Što će nam novi hoteli, ako nemamo ljude za ta radna mjesta, gdje je strateški interes države u gradnji apartmanskih naselja za prodaju i sl.

U SDP-ovom programu, o turizmu nešto opširnije. Po njima dugoročno tri su glavna problema turizma u Hrvatskoj: visoka sezonalnost, prekomjerna apartmanizacija i manjak radne snage.

„Cilj SDP-ove politike kvalitetno je i održivo upravljanje turizmom uz decentralizaciju odgovornosti između države, turističkih zajednica, županija, gradova i općina. Cilj je povećati kvalitetu turističkog proizvoda i doprinos turizma hrvatskom gospodarstvu putem decentralizacije vođenja turističke politike s državne na lokalnu razinu, odnosno davanja većih ovlasti županijama, gradovima i općinama, ali i preuzimanja tereta veće razine odgovornosti s njihove strane. Samim time suvremeno upravljanje turističkom destinacijom uključuje svojevrsno partnerstvo javnih i privatnih aktera, a sve s ciljem sprečavanja daljnje prekomjerne apartmanizacije, suzbijanja sive ekonomije, devastacije prostora, opterećenja infrastrukture, zaštite lokalnog stanovništva i povećanja vrijednosti turizma za gospodarstvo hrvatske.“

U SDP-u podržavaju decentralizaciju upravljanjem i vođenjem turizma. To uostalom traži i novi, HDZ-ov „Zakon o turizmu“. Ja pitama zar i do sada nije lokalna uprava donosila prostorne planove i promišljala svoj razvoj? Općine su u sukobu interesa. Što više gradnje, to više komunalne naknade, to više novca za plaće, ali i za akcije (novi vrtići…) potrebne da se održi na vlasti. A tu je i privatni interes domaćih moćnika i ljudi…

Najviše prostora u svojem izbornom programu turizmu je posvetila stranka MOST.
Moram priznati, svidjela mi se njihova prva rečenica :

“ Ključna uloga države u turizmu jest planiranje njegova razvoja. Pod planiranjem se podrazumijeva određivanje ciljeva razvoja turizma.“

Zašto sam ju izdvojio? Pa zato jer je zadnjih dvadesetak godina, povratkom Hrvatske na turističku scenu, pod krinkom razvoja nastao je kaos. Više, bez svrhe i plana postaje mjerilo uspješnosti....Više gostiju (nego lani), više kreveta, više soba za iznajmljivanje, veća zarada, veća komunalna naknada, veći udio turizma u PDV-u, više stranih ulaganja....Puno je toga više, a sve manje sklada, sve manje netaknute prirode, naslijeđenih ambijentalnih vrijednosti, pa i ponašanja....Pomama za zaradom na naslijeđenim, a ne na novo stečenim dobrima, na rentijerstvu, a ne na novo stvorenim vrijednostima, lakomost i nebriga za opće, zajedničko, vodi nas u bespuće sutrašnjice. Hrvatskoj, a pogotovo u turizmu treba prava mjera!

U MOST-ovom programu sam naišao i na po meni nužan pogled „odozgo“ na daljnji razvoj i investiranje u turizam:

„U Hrvatskoj je potrebno unaprijediti praksu prostornog planiranja na način da se odrede parametri (prostorni, infrastrukturni, s aspekta lokalnog stanovništva i turista) nosivog kapaciteta za cjelokupni administrativni obuhvat svake pojedinačne jedinice lokalne samouprave. Isto je potrebno učiniti i u županijskim prostornim planovima i Državnom planu prostornog razvoja. U suprotnom se neće spriječiti daljnje nepopravljive štetne promjene uslijed povećane turističke potražnje (i drugih potrošača prostora) na okoliš i za lokalno stanovništvo koje se naočigled događaju."

Izdvajam i nekoliko njihovih konkretnih prijedloga:

„Želimo da obiteljski smještaj bude temelj hrvatskog turističkog identiteta, zagovaramo poboljšanje kvalitete privatnog smještaja kroz rekategorizaciju i predlažemo stimulativni porezni status za domaćine. Kako bi se postigli ovi ciljevi, predlažemo niz mjera među kojima su: podizanje praga za ulazak u obveznike plaćanja PDV-a na ostvarene primitke veće od 60.000 eura za pružatelje usluga u obiteljskom smještaju, oslobađanje od obveze plaćanja četvrtine (25 %) godišnjeg iznosa PDV-a za ugostitelje koji na godišnjoj razini nabave najmanje 75 % materijala izrade (namirnica i pića) domaćeg podrijetla.“

I stranka MOŽEMO posvetila je pozornost turističkom razvoju. I oni su posebno istakli nužnost kontroliranog i planskog korištenja našeg jedinstvenog prostora:

„Zaustavit ćemo nekontrolirano širenje urbaniziranog prostora i bespravnu gradnju, zaštititi i odgovorno upravljati neizgrađenim zemljištem i javnom imovinom te pokrenuti revitalizaciju zapuštenih i devastiranih područja mjerama urbane obnove središta gradova i sanacije zapuštenih prostora legalizirane bespravne gradnje. Donijet ćemo mjere za sprečavanje špekulativne, nekvalitetne i turizmu namijenjene stambene izgradnje te ćemo poticati razvoj priuštivih i neprofitnih modela stanovanja uvođenjem kategorije priuštivog stanovanja u prostorno planske dokumente.
Turizam se u Hrvatskoj mora odmaknuti od neplanskog i neodrživog razvoja, čija se korist u velikoj mjeri odlijeva izvan zemlje, te okrenuti prema razvoju održivog turizma koji balansira gospodarsku korist, kvalitetu života lokalnog stanovništva i očuvanje okoliša.“

Izdvajam iz njihovog programa i jednu novost:

„Osigurat ćemo da korist od turizma ide domaćim proizvođačima: poticat ćemo ponudu lokalno proizvedene hrane u turističkoj ponudi te osmisliti sustav certificiranja turističko-ugostiteljskih objekata koji u svojoj ponudi imaju visok postotak lokalnih proizvoda.“

Od onih stranaka koje prema anketama prelaze izborni prag, pročitali smo još i program strane Domovinski pokret. U njihovom programu je dio posvećen turizmu najkraći. Iz njega izdvajamo:

„Turizam je globalni hrvatski proizvod, a s komponentom domaće hrane predstavlja stratešku industriju. Strateško povezivanje „zelene“ i „plave“ Hrvatske, u smislu domaće hrane u održivom turističkom prostoru, budućnost je razvoja globalno konkurentnog hrvatskog turističkog proizvoda na razini cijele godine. Turizam ne treba administrativno ograničavati već usmjeravati prema cjelogodišnjoj ponudi s većom dodanom vrijednosti (izravna bruto dodana vrijednost 12 %, prihod od turizma/BDP 20 %). „

Posebno su se osvrnuli na činjenicu da je već gotovo svaki treći djelatnik u hrvatskom turizmu- stranac.

„ Uvesti kontrolne mehanizme ulaska strane radne snage na hrvatsko tržište rada. Pozicionirati Hrvatski zavod za zapošljavanje na ključno mjesto cjelokupnog procesa kako bi se onemogućila zamjena domaće radne snage jeftinijom ali nekvalificiranom i neiskusnom radnom snagom iz dalekih (azijskih) zemalja za ona radna mjesta gdje je to moguće. Cilj je zaštititi domaćeg radnika i poslodavca od nekvalificirane i jeftine radne snage iz inozemstva. • Profit poslodavca koji može ostvariti zbog uvoza jeftinije radne snage je višestruko manji od troška koji društvo preuzima prihvatom nekvalificiranih radnika. Potreban je održivi model pametnog uvoza potrebne kvalificirane radne snage za pojedine segmente gospodarstva.“

I zaključno, na kraju ove analize, ja bih dodao nešto svoje:

Zbog toga što i nemamo više ništa drugo osim turizma, turizam u nas ima, a po napisanom i imat će i dalje, gotovo status religije. Slavi se kao sidro spasa državnih financija, kao velika prilika i univerzalni lijek za naše gospodarstvene teškoće. O posebnim opasnostima kojima je neprestano izložen, kao što su velika ovisnost o inozemstvu, stranom kapitalu, sezonalnosti i konjunkturi, gotovo da se i ne govori. A upravo svi stručnjaci tvrde da trebamo pod svaku cijenu spriječiti turističku monokulturu.

Ukazujem još i na to da, razvijajući naš turizam podižemo i BDP razvijenih zemalja EU. Mi se uglavnom zadovoljavamo naplatom PDV-a. Kada bi to prihvatili kao činjenicu, a ne samo kao tezu turističkog novinara, onda bi u izbornim programima zagovarali takav turistički razvoj koji će unapređivati turizam samo onoliko koliko on stanovništvu turističkih područja donosi željeni gospodarski probitak, i to u obliku dohotka i radnih mjesta. Zašto poticati gradnju novih hotela kada nemamo ljude koji će u njima raditi. Turizam ne postoji zbog kapitala, turizam je tu zbog ljudi, turista i domaćih!

Istodobno, treba u našim malim mjestima unapređivati uz turizam i poljoprivredu, šumarstvo, obrtničku djelatnost, malu industriju i ne-turističke usluge.
Svakako treba spriječiti turističku monokulturu koja se sada Hrvatskoj nameće.

Napomena:
Pisac ovoga teksta nije član ni jedne stranke, što više, više puta imao teškoća (pa i oduzimanje emisije) zbog svojeg čvrstog zastupanja općeg dobra.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku