Španjolskoj turističkoj industriji nužna je reorganizacija

Sadašnji model dobar je za privatne interese, no tko vodi računa o javnoj dobrobiti.


Izvor : tourism-review.com                 Foto: andalucia.com
Autor: Vanderlei J. Pollack

Najvažniji gospodarski sektor u Španjolskoj je turistička. Turizam, predstavlja samo 11% BDP-a, no s obzirom na njezin utjecaj na ostatak gospodarstva udio turizma u BDP-u je 20%. Španjolski turizam predstavlja 15% izravnih poslova i gotovo 25% neizravnih radnih mjesta. U nekim zajednicama kao što su Kanarski otoci, te brojke iznose 35% BDP-a i 40% zaposlenosti. Kanari ovise o turizmu koliko i Kuvajt od nafte!

No, španjolski stručnjaci tvrde, „španjolski turizam treba reorganizirati!“
Tvrde da je njihov turistički model stvoren između 60-ih i 70-ih zastario. Taj model temelji se na suncu i uslugama na plaži. Međutim, taj model generira niske cijene, masovni turizam, ogromnim betonskim zdanjima uz obalu i pretvorbom dotadašnje agrarne i industrijske strukture na gotovo isključivo- usluge.

I pored toga i danas mnogi nastavljaju slaviti nezaustavljive brojke koji govore o povećanju španjolskog turizma. No, takvo gledanje na rast i razvoj već danas donosi opipljive posljedice: uništavanje okoliša, pretrpanost, visoke cijene stanovanja, turistička gradnja unutar povijesnih centara, nesigurnost posla i trajna sezonalnost rada. Naravno tu je i zasićenost nužne infrastrukture kao što su voda, struja i bolnička njega.
Vrijeme je da se jasno kaže da je taj turistički model, koji je istina do sada donosio značajne prednosti za zemlju, postao teretom svim lokalnim stanovnicima.
Održavanje i gradnja autocesta, željeznica velikih brzina, zapošljavanje liječnika, gradnja desalinatora, naknade za nezaposlene, sve to snose porezni obveznici. Brojke o uspješnosti turizma, koje nudi vlada i mediji ne vode računa o troškovima koje uzrokuje turizam.

Postoje, istina, kritički glasovi. Hiperkritične sociološke analize s pravom ističu mnoge probleme, ali ne predlažu nikakvo rješenje. Španjolski turizam nema kritičnu, strukturiranu analizu usredotočenu na produktivni prijedlog.

Turizam je gospodarski sektor, smatraju neki stručnjaci, koji je stvorila država na račun poreznih obveznika. To je gospodarski sektor planiran i usmjeren javnom sektoru, iako njime upravljaju privatni sudionici. Do sada je slijedio ekstraktivni model proizvodnje, sličan onoj naftne industrije: tvrtke, uz podršku države i privatnog sektora, podižu industriju i koriste opće, zajedničke resurse koji stvaraju ogroman višak vrijednosti. To je dobro za privatne interese, no tko vodi računa o javnoj dobrobiti.

Industrija je to koja svojim djelovanjem i prirodom nije održiva, što dugoročno vodi ka osiromašenju. Potrebno je napustiti ovaj ekstraktistički model i prebaciti se na produktivni i redistributivni model.
No, kako to učiniti?

Prije svega, potrebno je razmotriti ciljeve španjolske turističke industrije. Kao gospodarski sektor koji vodi javni sektor, mora odgovoriti na opći interes, na zajedničku korist. Stoga treba poduzeti mjere koje prilagođavaju trenutačni model ekskluzivnih pogodnosti za zajedničke koristi.
Industrija mora uzeti u obzir negativne eksternalije koje stvara. Troškovi zaštite okoliša, trošenje i zasićenje infrastrukture. Trošenje okoliša i turistička izgradnja -sve to ima vrijednost koju moraju platiti i pokrivati privatni sudionici.

Drugo, potrebno je postići kolektivni ugovor koji sveobuhvatno pokriva sektor turizma. Ekonomski, socijalni troškovi iz modela rada, koje podržavaju sukcesivne vlade, vrlo su visoki. Nepodnošljivi su u zajednicama poput Andalusije.
Ne možemo nastaviti s ekonomskim modelom koji privatizira prednosti turističke industrije, a redistribuira svoje troškove.

Treće, nužno je reorganizirati primijenjeni turistički model. Ne samo da je postojeći model štetan za dobrobit lokalnog stanovništva, već je i poslovno gledano neekonomičan.
Turistički model Sol y Playa (sunce i plaža) je zastario. Pruža malu dodanu vrijednost i nosi previše socijalnih troškova. Potrebno je prebaciti se na transformaciju industrije, od modela masovnog turizma do modela kvalitetnog turizma.
Traži se turistički model koji omogućuje vlastitu ekonomsku i društvenu reprodukciju, bez uništavanja teritorija, društveno i ekološki. Turistička tržišta traže diferencijaciju, razliku, tradiciju, autentičnost. Novi turist je spreman platiti više da uživa u očuvanom prirodnom okruženju i uživa u kvalitetnim turističkim proizvodima s oznakom izvornosti.