Gdje je nestao hrvatski ponos?

Piše: Nedo Pinezić

Izvor i foto: nedopinezic.com

 

ŠTO JE PONOS ?

„Ponos je emocija ili osjećaj velikog zadovoljstva samim sobom, te poštovanje samoga sebe u „cjelini“. Ponos proizlazi iz (subjektivne) spoznaje, da se učinilo ili sudjelovalo u nečem posebnom ili pohvalnom. Ponos spada u osnovne prirođene emocije“

LAŽNI PONOS

Lažni ponos nas nagoni da se fokusiramo na stvarne ili imaginarne povrede, uvrede, patnje koje vode do svih vrsta negativnih osjećaja. To su ljutnja, frustracija, zamjeranje, čak i osveta.

UZGAJANJE LAŽNOG PONOSA

Nerijetko svjedočimo manifestacijama lažnog ponosa i otvorene mržnje prema drugoj naciji, drugoj vjeri, drugoj boji kože ali i registarskim tablicama drugog grada iz iste zemlje. Lažni ponos kod navijačkih skupina generira sve prije navedene negativne osjećaje. Ti se osjećaji povremeno manifestiraju nekontroliranim brutalnostima sa fatalnim posljedicama.

PATRIOTIZAM ILI DOMOLJUBLJE

Ovaj pojam predstavlja ljubav prema domovini. Taj osjećaj se u zemljama sa dugom tradicijom državnosti stavlja ispred svih ideala i ispred svih političkih vrijednosti. Patriotizam ili ljubav prema domovini podrazumijeva pozitivan osjećaj prema svakom pedlju okoliša, prema svakom čovjeku, spomeniku, zgradi, svemu živome i neživome što čini rodni kraj, zavičaj, zemlju, domovinu. Pravi domoljub ne onečišćuje okoliš, ne baca smeće po ulici, ne uništava fasade, klupe, javnu rasvjetu… Pravi domoljub, patriot ne manifestira lažni već stvarni ponos. Pravi domoljub voli svoju zemlju.

ŽIVOT KAO U REKLAMNOM SPOTU

Pojedini proizvođači pića i hrane u svojim reklamnim kratkim filmovima nastoje prikazati ponos i domoljublje hrvatskih ljudi prema svojoj zemlji kroz privrženost prema njihovom proizvodu. To je posebno izraženo u vrijeme nastupa hrvatskih reprezentacija na Olimpijskim igrama, Europskom ili Svjetskom prvenstvu. Nešto se slično nastoji potaknuti kroz kampanju Hrvatske gospodarske komore „Kupujmo hrvatsko“. Bilo bi lijepo kada bi se takva poruka ukorijenila u svakodnevnom životu.

HRVATSKI PONOS I TURIZAM

Vjerojatno već naslućujete neku vezu ponosa, domoljublja i turizma. Današnji turizam snažno raste na temeljima otkrivanja drugog i drukčijeg svijeta. Suvremeni putnici teže doživljajima baziranima na drukčijoj kulturi života od one koja ih okružuje u svakodnevici. S druge strane ultra liberalni kapitalizam nastoji unificirati model poslovanja u cijelome svijetu. Osnovna poluga ostvarenja „globalizacije“ je zatiranje ponosa, uzgajanje anti patriotskih osjećaja, proglašavanje tradicije štetnom i nazadnom pojavom koja unazađuje društvo. U pozadini nastojanja stoje banalni ciljevi obezvređenja rada, autohtone gastronomije, autohtone poljoprivrede, arhitekture … svake autentičnosti. Kada sve postane univerzalno i lako zamjenjivo tada se postižu maksimalni profiti. Obezvređivanje stoji na suprotnoj strani ponosa. Za utjehu se tu i tamo nudi doza lažnog ponosa. U takvoj atmosferi turizam gubi održivost. On se pretvara u primitivnu eksploataciju svih resursa: ljudskih, okolišnih, energetskih, prostornih …

PONOSNE NACIJE

Zanimljivo je zamijetiti da su u nekim visoko razvijenim zemljama ponos i domoljublje na visokoj razini svjesnosti građana. U Švicarskoj, Francuskoj, Austriji, Kanadi, Japanu … i u mnogim drugim zemljama osjeća se iskreni ponos. Vidi se to. U drugim manje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju više se osjeća lažni ponos. I to se vidi. Čita se sa fasada, u tiskanim medijima, sluša se sa malih ekrana…

„Francuski pjetlići“ možda čak i prednjače u tom jednom ponosnom stavu koji je na prvu odbojan ali sa odmakom, opravdan i priznat.

POVIJEST PARIZA I FRANCUSKE

Povijest Pariza i Francuske iznimno je zanimljiva. Pariz je nastao na otočiću Ile de la Cite na Sieni dolaskom keltskog, galskog plemena Parisi. Pokoravanjem cijele Francuske od strane Rimljana, Kelti – Gali preuzeli su romanski jezik. Taj je jezik u kombinaciji sa keltskim evoluirao u francuski. Francuska je pak dobila ime po Francima- Germanima (današnji Nijemci), koji su postupno zauzimali teritorij Galije od 4. St. n.e. Franci su prihvatili galsko-rimsko nasljeđe i romanski jezik. Na zalasku Rimskog carstva u Francuskoj se učvršćuje katoličanstvo koje je duboko ukorijenjeno u francusku kulturu. Pojednostavljeno rečeno : Francuzi su po stilu života, navikama, dostignućima, ekonomiji…između Nijemaca i Talijana.

TEŽAK PUT DO PONOSA

Francuska revolucija 1789. promijenila je zauvijek ustrojstvo država na zapadnoj polutci i diljem svijeta. Još dvije revolucije nakon toga i uspostavljanje 5. Francuske Republike tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, učinile su Francusku suvremenom državom. Proces koji je trajao 200 godina bio je dramatičan, obilježen masovnim stradanjima u brojnim ratovima, osvajanjima i gubitcima kolonija.

BUNTOVNI FRANCUZI

Francuzi su danas energični i buntovni. Osobito poljoprivrednici koji se bore za svoja prava. Francuska je jaka poljoprivredna zemlja prepoznatljiva po gastronomiji koja se bazira na domaćim poljoprivrednim proizvodima. Što se turizma tiče, upravo izvrsni poljoprivredni proizvodi, nadasve vina i sirevi, sa time povezana gastronomija i kulturne atrakcije, čine glavni razlog brojnosti dolazaka turista iz svih krajeva svijeta. Francuska je čvrsto nacionalno osviještena, ponosna na svoju tradiciju a opet izuzetno multikulturna. Stječe se dojam da je svaki drugi stanovnik Pariza naturalizirani stranac iz Afrike, sa dalekog istoka i iz drugih zemalja. Svi su oni Francuzi. Indijac koji nas je posluživao uz francuske kolege u omiljenoj gostionici, afrikanka koja nam je posluživala doručak, vozači i vozačice autobusa, vojnici, policajci …Svi imaju francuske manire i sa zadovoljstvom rade svoj posao. Upravo zbog toga Francuska je snažno pogođena bezumnim terorističkim napadima ekstremističkih skupina koje žele zavaditi i međusobno zaratiti Francuze različite boje kože. To se teško može ostvariti upravo zbog stoljetnog uključivanja doseljenika u francuski način života.

HRVATSKI PONOS

Hrvatska je također prošla svoj križni put. No čini se da još nismo iza sebe ostavili sve postaje. Mučimo se. Živimo u lažnom ponosu. Njime hranimo svoj posrnuli ego. Nismo sigurni u svoju zemlju. Cijenimo ju onoliko koliko postiže cijenu po metru kvadratnome.

Podložni smo utjecajima slatkorječivih lažnih proroka. Lakše prihvaćamo tuđe nego što cijenimo svoje. Nestao je bunt prema nepravdi, nema traktora po ulicama glavnog grada. Kroje nam se zakoni koji ne odražavaju naše potrebe, biramo političare prema njihovim “reklamnim fasadama” a ne prema ljudskim osobinama.

Bez pravog ponosa i istinskog domoljublja hrvatski turizam s vremenom može postati samo turizam, bez hrvatski. Ako sve postane zamjenjivo ni mi nećemo više biti potrebni. Postati ćemo stranci u vlastitoj zemlji koja više i neće biti naša. Jer ćemo ju prodati.

Sve ovisi o nama. O tebi, o meni, o našem ponosu. Imamo li još tog osjećaja u sebi ?

nedopinezic.com