Tonči Skvrce, Dubrovnik

Nedostatak kadra kao ozbiljan alarm za uzbunu

Izvor i foto: Turizmoteka     

Autor: Tonći Skvrce

Prema raspoloživim podatcima, u hrvatskom je turizmu izravno ili neizravno zaposleno oko 150.000 ljudi. Uzimajući u obzir činjenicu da je ukupna populacija Hrvatske nešto manja od 4,5 milijuna stanovnika, jasna je važnost turizma za ukupnu hrvatsko gospodarstvo ili pak njenu stopu zaposlenosti. Ono što se, međutim, nakon ove turističke sezone pokazalo razvidnim je činjenica da Hrvatskoj nedostaje nekoliko tisuća radnika svih turističkih profila. Koji su za to razlozi ? Pitanje koje se, također, nameće je kakvo će stanje sa kadrovima biti za sljedeću sezonu?

Kratka povijest odnosa sa zaposlenicima

Turizam je, odmah nakon Domovinskog rata, bio prva grana gospodarstva koja se počela oporavljati. Relativno brzo po završetku borbenih aktivnosti su, recimo, u Dubrovniku započela ulaganja u hotelsku infrastrukturu, onoliko koliko se u tom trenutku moglo izdvojiti. Prvi su dubrovački hoteli djelomično renovirani već u drugoj polovici 90-tih godina, vjerni su se gosti, polako ali sigurno, počeli vraćati. Koliko je, međutim, bio brz povratak Dubrovnika na turističke karte svijeta dovoljno govori činjenica da je već u drugoj polovici 90-tih bilo moguće organizirati velika svjetska sportska događanja, pa je tako, recimo, vrlo uspješan ACI MATCH RACE u Dubrovniku održan od 21.09. - 29.09.1996.

Paralelno s tim, prvi brodovi za kružna putovanja su sramežljivo uplovljavali u Dubrovnik, sa gostima koji su se plaho kretali po Gradu očekujući još uvijek, valjda, vidjeti pokojeg vojnika ili čuti poneku sirenu za uzbunu. U turističkom smislu, već tada je bilo jasno da Dubrovnik čeka izvjesna budućnost. Bila su to vremena kada smo bili zahvalni, skromni i ponizni. Poslodavci su bili sretni imati zaposlenike koji su bili kapacitirani svojim znanjem i iskustvom vratiti Dubrovnik na stare staze turističke slave. I to su napravili.

O zaposlenicima se tada vodilo računa, u pravom smislu te riječi. Zaposlenici, pogotovo oni vrijedni i sposobni, su bili u fokusu. Ulaskom, međutim, krupnog kapitala u hotelski „business„ stvari su se počele stubokom mijenjati. Fokus novih vlasnika se sa zaposlenika prebacio na - profit. Sve legitimno, rekli bismo. Novopečeni vlasnici hotelskih objekata su svoje prioritete posve drugačije posložili. Sjetimo se, tako, u javnosti poznatog, bjelosvjetskog MANAGER-a, koji je početkom novog tisućljeća, nedugo nakon dolaska na mjesto glavnog direktora jedne od danas najvećih hrvatskih hotelskih kuća, sazvao konferenciju za medije u Dubrovniku. Na njoj je jednostavno priopćio da otkazuje Ugovor o radu za ukupno 120 zaposlenika !

Bez emocija, bez objašnjenja, onako, potpuno smiren. Od tog trenutka više ništa nije bilo isto. Ljudima je nepovratno poslana poruka da ih je previše, da su nepotreban trošak i da nisu baš poželjni. Uzalud sada naknadna pamet istih tih hotelskih kuća, ulaganje u PR, programe usavršavanja, treninge, edukacije, besplatan smještaj, razna druga usavršavanja, bonuse na plaće… kada su razmjeri nedostatka kadra izašli izvan nacionalnih okvira. O tome se trebalo razmišljati ranije. Šteta je napravljena krivim procjenama i nerazumnim, po destinacije pogubnim kadrovskim odlukama.

Dijelom su vinovnici tih događanja, nažalost, i danas aktivni, te i nadalje imaju popriličan utjecaj na dubrovački, ali i na hrvatski turizam. Štoviše, neki su za svoje „ zasluge“ nagrađeni i promovirani. Vratimo se, međutim, na spomenutog MANAGER-a. On, srećom, nije uspio u svom naumu, ali je pokazao smjer svim budućim investitorima u hrvatski turizam. Pokazao je da su u toj priči ljudi, zapravo, manje bitni, bitna je cijena, položajna renta, lokacija koja će investitoru, prije ili kasnije, prodajom višestruko umnožiti prvotno uloženi kapital. Uvijek, naravno, postoje iznimke. Njima kapa dolje.

U spomenutoj se priči ljudi, zaposlenici, doživljavaju kao nužno zlo i kao takvi su zadnjih desetljeća i tretirani. Rezultati takvog tretmana danas, nažalost, dolaze na naplatu i tome se svi čude kao, kako bi se u narodu reklo, „ pura dreku „. Jasno je da je pad razine usluge u turizmu, između ostalog, posljedica nedostatka izvršitelja. Taj mix može biti tempirana bomba po svaku destinaciju, uključujući i one najstabilnije. Uzimajući u obzir trenutačno stanje, možemo se samo nadati da u našem slučaju ipak tome neće biti tako.

Kako razmišlja sektor ?

Čitajući tekstove na temu nedostatka kadra u turizmu, upada u oko teza dijela komentatora da situacija, zapravo, i nije toliko zabrinjavajuća, budući se i u drugim državama pojavljuju slični problemi. Kao da se ovaj naš problem želi minorizirati ili relativizirati. Postavlja se jednostavno pitanje – zašto ? Praksa zavirivanja u tuđe dvorište je očito još uvijek naveliko prisutna, umjesto okretanja rješavanju svojih problema i brige o izazovima sa kojima se sami suočavamo.

S druge strane, stručnjaci koji se kod nas sustavno bave ovom problematikom su do sada iznijeli svoja zapažanja koja se uglavnom odnose na potrebu usklađivanja sustava obrazovanja s potrebama tržišta rada, osiguranja kvalitetnih i adekvatnih uvjeta rada zaposlenicima ili pak potrebe da se država uključi i pomogne te zajedno s poslodavcima iznađe najbolja rješenja za ovaj problem. Prema onome što možemo iščitati iz medija, Ministarstvo turizma je započelo s radom na realizaciji Regionalnih centara kompetentnosti za ugostiteljstvo i turizam koji bi nudili potrebna stručna znanja i vještine mogućnosti prekvalifikacije i dokvalifikacije, a sve s ciljem modernizacije strukovnog obrazovanja za turizam i ugostiteljstvo u skladu s potrebama tržišta rada .

Postoje različita mišljenja i oko potrebe za uvoznim radnim kvotama, pogotovo kada je riječ o radnicima koji bi došli iz nama egzotičnih država. Za ovu je godinu tako država povećala broj dozvola u djelatnosti ugostiteljstva i turizma sa 4660 na 8860, pa se postavlja pitanje o kojoj će se brojci raditi za sljedeću sezonu. ? Jedan od prijedloga je, također, i potreba izrade profila turističkog sektora koji bi dao detaljan uvid u stvarne potrebe za radnom snagom na tržištu rada, budući je teško bez kvalitetne analize saznati o kojim i kakvim je stvarnim potrebama riječ.

Uz nužnost stvaranja preduvjeta poslodavcima za smanjivanje troškova poslovanja, struka drži da bi veliki pomak bio kada bi država kroz svoj kadrovski menadžment više preferirala upravo struku, a manje politička zapošljavanja. To se najbolje očituje u dijelu koji se odnosi na zapošljavanja dijela ljudi bez potrebnog iskustva i znanja o turističkoj branši na važne pozicije u sektoru, naročito kada je riječ o zapošljavanjima na mjesta direktora turističkih ureda ili predstavništava HTZ-a u svijetu. Možda su ti ljudi eksperti u nekim drugim branšama, ali zasigurno ne u turističkoj. Na tom tragu, od iznimne je važnosti i usklađivanje natječaja za spomenuta radna mjesta kako se ne bi preferirali samo oni kandidati koji su svoja fakultetska obrazovanja stekli nakon uvođenja Bologne u naš obrazovni sustav, imajući tako priliku prikupiti natječajem tražene ECTS bodove.

Takvom praksom se u neravnopravan položaj dovode kandidati koji su fakultete završili prije Bologne, a njih je zaista puno. Ti kandidati, naime, spomenute bodove nisu niti mogli steći, budući tada ECTS bodovi nisu niti postojali. U praksi je puno sličnih situacija koje su ostale nedefinirane ili pak u kojima struka, iskustvo ili znanje nisu dovoljno zaštićeni. U cilju sveukupnog boljitka ove države, na njihovoj bi se zaštiti trebalo intenzivno poraditi. Odmah i sada.

Preuzimanje odgovornosti

Rješenje problema s nedostatkom kadra je kompleksno i vjerojatno se nalazi u kombinaciji mjera i aktivnosti o kojima struka u zadnje vrijeme intenzivno govori. Država je, međutim, ta koja mora preuzeti odgovornost, te svojim mjerama, a u suradnji sa poslodavcima, učiniti sve kako bi se osigurala baza zaposlenika koja će biti dovoljna za nesmetano odvijanje sljedeće turističke sezone.

Iako je tekuća sezona još uvijek u punom jeku, treba se nadati da su pripreme za sljedeću u ovom segmentu već odavno započele, te da postoji okvir unutar kojeg se svi dionici moraju kretati. U suprotnom, mogao bi nam se dogoditi kolaps sustava koji bi vrlo brzo mogao dovesti do nesagledivih posljedica po turistička kretanja u Hrvatskoj u narednim godinama. Tome zaista ne bismo željeli svjedočiti.