Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Ante Gavranović

Poslednjih dana se u nas dobrano zahuktala rasprava oko dolazaka turista: previše ih je ili ih je manje nego ranijih godina. Opet potpadamo pod razmišljanja o BROJU, a manje nam je u mislima i praksi KVALITETA USLUGE kao temeljna odrednica uspješnosti i dobre prakse održivog turizma. Samo primjeren odnos kvalitete i cijene može dati toliko željenu dodanu vrijednost. U suštini, ona je važna, jer o joj ovisi financijski uspjeh turističke godine.

Konkretna praksa nas uči da dodanu vrijednost u turizmu ne može dati samo broj noćenja ili dolazaka domaćih i stranih gostiju već da financijski rezultati sezone ovise, prije svega, o kvalitetnoj ponudi. Stoga nove strateške odrednice pretpostavljaju jačanje konkurentnost time što će se turistima pružiti nove motive dolaska, dodatne sadržaje i dodanu vrijednost te nadići percepciju Hrvatske kao destinacije koja ima samo prekrasnu prirodu, sunce i more. Hrvatski novi turistički model mora se temeljiti na sustavu doživljaja, emocija, autentičnosti i na tome da smo za srednju Europu najbliže toplo more.

Hrvatski turizam ove godine bilježi u, cjelini, zadovoljavajuće rezultate. Hrvatska je, hvala Bogu, a to nam govore i sva poznata predviđanja, i dalje 'in' u svjetskim turističkim kartama. Treba sada činiti sve da se ne uspavamo na lovorikama već da sezonu, zapravo cijelu godinu (365turizam) odradimo s poletom i sadržajima i da na tim osnovama razvijamo našu turističku ponudu ove, ali i u narednim godinama. A to na neki način određuje i dobitnu formulu uspješnosti: povratak mikroekonomiji, gdje će svaki akter, svaki čimbenik, pokazati svoju pravu vrijednost, svoju predanost turizmu i svoju riješenost da se tim poslom bavi ne sporadično nego kao osnovnom djelatnošću i u kontinuitetu.

Kvaliteti suvremenoga turizma pripada i pokušaj ne samo da gosti budu prihvaćeni, već i da su dobrodošli. Formula glasi: destinacija + okoliš = ugodan odmor. Takav pristup turizmu i gostu postaje jednim od važnijih poslovnih pravila najvećeg broja svjetskih turoperatora. Sve se to odvija na temelju povećane svijesti o društvenoj odgovornosti prema okolišu i samoj destinaciji kao cjelovitom turističkom proizvodu.

U suvremeno organiziranim turističkim zemljama već je godinama središnja tema zadovoljstvo klijentele i kako u tom smislu uskladiti želje turista i realne mogućnosti s obzirom na povećanu ukupnu društvenu svijest o zaštiti okoliša.

Turisti žele primjenu tri glavna S (Sun, Sand and Sea) i tri dodatna S (Safety, Sanitation & Satisfaction). Praksa pokazuje da se u ispunjavanju tih najčešćih želja turista javljaju suprotnosti interesa s lokalnim stanovništvom, koje ima potpuno drugačije postavljene prioritete. Oni se uglavnom svode na zaposlenost, prehranu, izobrazbu, vodu i energiju, probleme stanovanja i zdravstva.

Sigurno je da socijalne pravednosti u toj podjeli interesa nema, ali je isto tako jasno da bi zapostavljanje pitanja socijalnog razvitka u turističkim destinacijama kočilo daljnji razvoj turizma i smanjilo realne mogućnosti daljnjega rasta. Dakle, pojam zadovoljstva gosta mora ustuknuti pred pojmom društvene odgovornosti za socijalno i društveno zadovoljstvo svih sudionika u procesu turističkoga poslovanja.

Razlog je jednostavan: u svijetu turizma svima je jasno da se “ne smije sjeći grana na kojoj se sjedi”. Zapravo, niti jedan drugi globalni gospodarski sektor nije u tolikoj mjeri ovisan o čistoj vodi i plažama, čistom zraku i nedirnutoj prirodi kao što je to slučaj s turizmom. Logično je stoga da turizam i zaštita okoliša idu ruku pod ruku i da su prirodni saveznici. Takvo viđenje se ne čuje samo iz redova turističkih radnika, već je i dio razmišljanja istaknutih ekologa. Ovi, naime, očekuju da se upravo kroz razvoj turizma i njegovo povećano značenje u budućnosti pokuša osigurati zaštitu prirode i okoliša.

Zajednička odgovornost je pronaći pravu mjeru da se ti ciljevi ostvaruju i da budu sastavni dio razmišljanja i djelovanja, a ne samo nametnuti okvir ponašanja. Najveći broj konflikata organizatora turističkih putovanja i domaćeg stanovništva i nastaje zbog nedovoljne koordinacije i nedovoljnih informacija o običajima i navikama zemalja-domaćina. Uspostava bolje i potpunije komunikacije između turista i lokalnog stanovništva, znači, ostaje jednim od temeljnih zadataka turističke branše ubuduće. To je dio društvene odgovornosti, koja već postaje sastavnim dijelom ukupne poslovne filozofije i turoperatora, ali i šire zajednice.

Turizmu je potrebna dodana vrijednost i tek se kroz nju mogu ocijeniti pravi efekti njegove uspješnosti. Moramo shvatiti da se ta dodana vrijednost danas najmanje ostvaruje u hotelu, koji kroz cijeli dan uglavnom zjape prazni. Ona se stvara u neprekidnom dodiru s ljudima, potencijalnim potrošačima svega i svačega, ako se ponudi na pravi način.

Analiza rezultata u najrazvijenijim turističkim zemljama pokazuje neke zanimljivosti koje moramo imati u vidu kad govorimo o daljnjim pravcima razvoja turizma u Hrvatskoj. Hrvatska je sa više od 21 milijun dolazaka gostiju (od čega 18,5 inozemnih) vjerojatno dosegnula svoje limite u pogledu održivog razvoja, pa je tim važnije kako postići dodanu vrijednost u tim okvirima, a ne težiti daljnjem povećanju dolazaka koji mogu ugroziti temeljne vrijednosti turističkog proizvoda.

Temeljna pretpostavka je stoga proširenje turističke sezone, jer bi zasnivanje daljnjeg rasta dolazaka stranih turista samo unutar glavne sezone postalo kontraproduktivno. Naši kapaciteti i sadašnji resursi jednostavno govore protiv takve prakse i nameću drukčiju logiku razvoja. Ohrabruje činjenica da su u tijeku ozbiljna nastojanja da Hrvatska postane zemlja koja je razvojem selektivnih oblika turizma produljila sezonu te postala prepoznatljiva destinacija i za cjelogodišnji turizam.

Potrebni novi hotelski kapaciteti

Ipak, kad analiziramo rezultate predsezone (razdoblje siječanj-lipanj), unatoč činjenici da se stvari polagano pomiču u povoljnom pravcu, ne možemo biti zadovoljni. Ako su svibanjski rezultati nudili sumornu sliku, čini se da je turistički lipanj počeo iznad očekivanja. Posebno se to odnosi na njemačke turiste koji su u prva dva lipanjska tjedna zabilježili skok od čak 80 posto. Ostane li taj trend i dalje, lako se može očekivati da će lipanj u potpunosti anulirati svibanjski podbačaj.

Rezultati pokazuju kako je nezahvalno uspoređivati turističke podatke u odnosu na isti dan lani jer ovise o različitim pomičnim blagdanima i praznicima. Tako smo ove godine imali lošiji ožujak, bolji travanj, lošiji svibanj i sada lipanj koji je u rastu većem od 20 posto za ovih 14 dana. Svi s kojima smo prethodnih tjedana razgovarali, uključujući i Željka Kukurina, predsjednika Uprave Valamara, pozivaju na oprez i kažu da će prvo pravo “prolazno” vrijeme biti tek podaci za prvih šest mjeseci koje ćemo onda kredibilno moći usporediti s 2024. godinom.

“Zasad je sve u skladu s očekivanjima, ali valjalo bi ipak pričekati još nekoliko tjedana”, rekao je Kukurin. „Osim toga, Hrvatska već godinama bilježi hiperinflaciju rasta ponude iznajmljivanja pa u uvjetima istog broja gostiju iznajmljivači imaju lošiji promet“.

Rast potrošnje

Jača turistički promet posebice u hotelima koji imaju najmanje razloga za zabrinutost ishodom izazovne turističke godine. Šteta samo što kvalitetnih hotela nemamo više. “U našoj hotelskoj ponudi hoteli su zastupljeni sa samo 9,5 posto, nama konkurentne zemlje na Mediteranu imaju brojke od 40 do 60 posto. Hoteli su vrsta smještaja koji rezultiraju s najvećom dodanom vrijednošću i nama treba novih hotelskih kapaciteta, poručio je nedavno Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma.

Iako fizički podaci jesu bitni, naravno da sve najviše zanimaju financijski efekti turizma, a oni, čini se, ne bi smjeli izostati. Prema novom istraživanju Svjetskog vijeća za putovanja i turizam (WTTC), hrvatski sektor putovanja i turizma bilježit će ove godine snažan rast. Prognozira se da će ove godine pridonijeti nacionalnom gospodarstvu s 21,3 milijarde eura, što nadmašuje razine prije pandemije te da sektor postaje jedan od najmoćnijih gospodarskih motora zemlje. Predviđaju da će strani turisti u Hrvatskoj ove godine potrošiti 16,1 milijardu eura, čak milijardu više nego lani, odnosno 6,9 posto više. Konačna bilanca turističke godine pkazat će u kojoj su mjeri ove prognoze bile točne.

Tri presudna pitanja

U svakom slučaju, hrvatski turizma se nalazi na raskrnici. Hoće li prevladati bitka za kvalitetu ili ćemo i dalje „robovati“ broju dolazaka turista? Odabir jednog ili drugog pravca uvelike će odrediti budućnost turizma. Toga moramo biti svjesni!

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku