1. Često ističete da je Hrvatska sjajna turistička think tank država. Što točno mislite pod tim?
Hrvatska ima sjajne stručnjake u turizmu koji prate trendove i mogućnosti koja turističkom gospodarstvu stoje na raspolaganju. Ipak, bez obzira na količinu kumuliranog znanja i stručnosti naših ljudi, još uvijek se bavimo onim što je statično, a investicijski fondovi vape za inovacijama koje pomažu turističkom gospodarstvu da bolje i efikasnije stvara i upravlja. Hrvatska je za mene u tom smislu beskrajna inspiracija, samo je taj potencijal nedovoljno iskorišten. Znanje je preduvjet za bolje upravljanje, a da bismo bili prepoznati po inovacijama koje mijenjaju turističko gospodarstvo, nužno je umrežavanje i sinergija privatnog i javnog sektora. Jedino tako se možemo pozicionirati među globalnim liderima na turističkom tržištu koji, osim receptivnih usluga, mogu ponuditi rješenja za uspjeh i onima za koje mislimo da su u upravljanju turizmom bolji i uspješniji od nas.

2. Koje su glavne prepreke s kojima se suočava turističko gospodarstvo u Hrvatskoj? Kako to riješiti u budućnosti?
Na prvu, prepreka nema. Hrvatska u financijskom smislu uživa sve blagodati prostora u kojem se turizam odvija. Na drugu, dugoročno gledano, ako demografski i društveni oporavak ne stavimo kao preduvjet za razvoj turizma, suočit ćemo s problemima koji utječu na konkurentnost. Samim time dovodimo u pitanje i doseg našeg „turizma budućnosti“ o kojem se naveliko govori. Već duže zastupam tezu da ne možemo od turizma očekivati da utječe na demografski oporavak i pronatalitetnu politiku, nego upravo obrnuto. Bez domicilnih i kvalitetno obrazovanih ljudi nema autentičnog turizma i svega onoga što mi u ovom trenutku kao destinacija proklamiramo i zbog čega nas gosti prepoznaju.

3. Poštivanje načela održivog razvoja bi u svim segmentima poslovanja trebalo biti standard. Što je otegotna okolnost za održivi razvoj turizma u Hrvatskoj? Koliko tu mogu pomoći lokalni dionici?
Kakvo bi upravljanje turizmom trebalo biti nego održivo? Održivi razvoj u bilo kojem području djelovanja bi se trebao podrazumijevati. Ono što nam je potrebno da u tome budemo što bolji i operativniji su najprije znanje o tome što znači održivo upravljanje destinacijom, zatim koju ulogu u tom procesu imaju pojedine skupine dionika u destinaciji i, konačno, koje su to prakse upravljanja koje vode prema održivosti. Ponosna sam kada vidim da naše destinacije, ali i dionici, sve više rade na tome. I nije da samo rade, nego i što su drugi prepoznali njihovo održivo upravljanje. Tu je sjajan primjer Međimurje, koje je jedna od ukupno četiri certificirane održive turističke regije na svijetu. Njihov primjer slijedi još nekoliko regija u Hrvatskoj, poput Zagrebačke županije, Like, ali i Dugog otoka, na kojem se nalazi impresivna Villa Nai 3.3, koja je primjer spoja apsolutnog luksuza i održivog upravljanja objektom. Tu su i zaštićena područja kao što su Nacionalni park Plitvička jezera te Park prirode Telašćica, ali i gradovi poput Malog Lošinja, koji kao destinacije shvaćaju važnost održivog procesa upravljanja kao preduvjeta očuvanja prostora u kojem pružaju usluge u turizmu.

4. Priznata globalna organizacija Green Destinations sjajan je primjer kada govorimo o valorizaciji održivosti destinacija, a certificiranje prema njihovim standardima zapravo je izuzetno zahtjevno. Kako je jedna takva organizacija uopće došla u Hrvatsku?
Iznimno sam ponosna da je upravo tvrtka Tourism Lab ekskluzivni zastupnik Green Destinationsa u Hrvatskoj. Mene je akademski put još prije pandemije odveo da budem profesorica na jednom od deset najboljih master studija u turizmu u svijetu koji se zajednički izvodi na tri europska sveučilišta, između ostalog i na Sveučilištu u Ljubljani. Slovenija je u dijelu održivog upravljanja u turizmu znatno naprednija od Hrvatske i kroz njihove prakse i akademsko djelovanje sam se prvi put susrela s implementacijom Green Destinations modela, koji proizlazi iz modela konkurentnosti destinacije i koji je najsnažniji operativni alat za održivo upravljanje destinacijama. Prepoznavši tu vrijednost, odlučila sam da jedna od tvrtki koju vodim dovede Green Destinations u Hrvatsku, te da uz strateško i operativno savjetovanje hotela s brendom Hotel Klinik, na isti način i s našim destinacijama. Proces je trajao, ali rezultati te suradnje su već vidljivi. Najponosnija sam kada vidim destinacije i njihove dionike koji zaista s takvom strašću kreću u proces certificiranja i primjenu ovog modela upravljanja.

5. Međimurje će biti domaćin prvog Green Destinations Regional Training Eventa koji se održava u Hrvatskoj krajem listopada. Koje su ključne teme i ciljevi ovog događanja?

6. Radi se zapravo o cjelovitoj edukaciji o održivom razvoju destinacije. Kome je ta edukacija namijenjena?
Posebnost ovog događanja je upravo u praktičnim znanjima i vještinama koji su nužni za održivo upravljanje u turizmu. Želja nam je, kroz promociju najkvalitetnijih praksi i najnovijih trendova u području održivog turizma, educirati ljude i dati im alate da budu inicijatori za provedbu praksi održivosti u svom okruženju. Najveći interes za ovakvu vrstu edukacije pokazuju direktori i predstavnici turističkih zajednica te predstavnici nacionalnih parkova i parkova prirode. No, na edukaciju dolaze i oni koji žele biti u tijeku s najnovijim trendovima u turizmu, usvojiti model održivosti, razumjeti proces certificiranja, koji će u budućnosti biti od velikog značaja za sve dionike turističkoga gospodarstva.

7. Profesorica ste na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, a uz to ste i poduzetnica u turizmu. Direktorica ste tvrtke Tourism Lab te utemeljiteljica brenda i tvrtke thinktourism. Kako ste se odlučili za poduzetništvo?
Znanje nema vrijednost ako se ne implementira i ako ne doprinosi poboljšanju performansi. U mom slučaju to je usko povezano s turizmom pa govorimo o poboljšanju poslovanja i unaprjeđenju razvoja destinacija, zaštićenih područja i smještajnih objekata, prije svega obiteljskih, malih i srednjih hotela. To je s jedne strane bio moj glavni motiv odlaska u poduzetništvo, koje mi je omogućilo da stvaram, inoviram i na određeni način doprinesem da nešto bude bolje, uspješnije. S druge strane, poduzetništvo me učinilo i boljom profesoricom. Ponosna sam jer predajem studentima iz cijelog svijeta i prenosim im znanja koja su praktična i primjenjiva, baš kao i situacije koje sam prošla u poduzetničkom životu. Studenti to iznimno cijene i, što je najvažnije, iz tog znanja koje proizlazi iz iskustva, u konačnici najbolje uče.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku