Ariana Vela, vlasnica Učilišta EU Projekti

"EU fondovi traže mnogo rada, truda i koordinacije"

Izvor i foto: Privredni vjesnik

Republika Hrvatska dosad je, iz alokacije Europskih strukturnih i investicijskih fondova za financijsko razdoblje 2014.-2020., ugovorila oko 20 posto, a isplatila manje od pet posto od raspoloživih 11,69 milijardi eura. Ovim rezultatima ne možemo biti zadovoljni, ali bitno je istaknuti da će se ove stope povećavati kako se perspektiva bude bližila svome kraju piše Miro Soldić soldic@privredni.hr

Ariana Vela, vlasnica Učilišta EU Projekti i direktorica istoimenog web portala, jedna je od najcjenjenijih domaćih stručnjakinja na području pripreme i provedbe EU projekata koji su u našem javnom prostoru postali gotovo floskula kojom se svi razbacuju i licitiraju.

Odličan primjer toga je često “prepucavanje” vladajućih i oporbe o tome kakva je apsorpcija EU sredstava na razini države, gdje svatko barata svojim podacima. U razgovoru s Arianom Velom dotaknuli smo se te teme, ali i brojnih drugih aktualnih priča vezanih uz sustav povlačenja europskog novca koji bi domaćem gospodarstvu trebao i morao biti od velike pomoći.

Apsorpcija EU fondova česta je tema politikantskih prepucavanja vlasti i opozicije. Koliko smo zapravo dobri ili loši u privlačenju dostupnih nam sredstava?

- Pitanje iskorištenosti EU fondova u Republici Hrvatskoj tema je koja godinama intrigira dionike u predmetnom sektoru, ali i širu javnost. Upravo zbog toga je potrebno dati jasne i nedvosmislene odgovore na pitanja o tome kakvi su brojčani pokazatelji i u tome nastojati biti transparentan, što naše institucije često ne čine.

Prema podacima koje smo zaprimili tijekom lipnja 2017. godine od triju ministarstava koja su nadležna za četiri operativna programa, Republika Hrvatska dotad je, iz alokacije Europskih strukturnih i investicijskih fondova za financijsko razdoblje 2014.-2020., ugovorila oko 20 posto, a isplatila manje od pet posto od raspoloživih 11,69 milijardi eura.

Tim rezultatima ne možemo biti zadovoljni, ali bitno je istaknuti da će se ove stope sigurno povećavati kako se perspektiva bude bližila svome kraju. Hoće li to povećanje osigurati da stope budu blizu 100 posto, ostaje za vidjeti, ali ove brojke ne daju nam pravo da budemo opti-mistični, posebice ako uzmemo u obzir da nam provedba projekata, pogotovo infrastrukturnih, predstavlja velik problem.

Bitno je reći da su, nakon što smo dobili ove podatke, ugovoreni ili odobreni veliki projekti u sektoru prometa, kao što su cestovno povezivanje s Južnom Dalmacijom i željeznička pruga Zaprešić-Zabok, te će zbog toga postotak ugovorenih sredstava u ovoj godini rasti, no provedba će trajati do kraja ove perspektive, pa će se konačni rezultati vidjeti tek na kraju.

Spomenuli ste nedavno da nema ugovorenih sredstava iz prioritetne osi 5 Operativnog programa Konkurentnost i kohezija te prioritetnih osi 2 i 6 Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo? Zašto je tome tako?

- To je pitanje za ministarstva koja predstavljaju upravljačka tijela za navedene operativne programe.

U kojoj mjeri smo uspjeli srediti sustav kako bismo olakšali povlačenje novca? Često možemo čuti kako smo ionako zamršenu EU proceduru dodatno iskomplicirali kroz naše institucije. Ima li u tome istine?

- Nažalost, program IPA koji nam je trebao poslužiti kao mala škola EU fondova, ali i generacija EU fondova koja mu je prethodila, provodili su se u razdoblju kada većina djelatnika koji sada rade u sustavima upravljanja i kontrole nije uopće znala za EU fondove pa je izostao značajniji prijenos znanja i iskustava.

Organizacije civilnoga društva i brojni konzultanti u ovome su segmentu jako napredni, međutim rijetko ih se sluša kada daju preporuke za unapređenje procedura. Poseban problem predstavlja činjenica da ključna pravila koja reguliraju sve procedure na razini države - Zajednička nacionalna pravila - nisu javno objavljena i skriva ih se od korisnika, bez jasnog obrazloženja, tim više što se tijela u sustavima upravljanja i kontrole na smjernice tih pravila često pozivaju u svojoj komunikaciji s korisnicima bespovratnih sredstava.

Moje je mišljenje da su ova pravila, prilikom izrade prve inačice, a onda i prije svake izmjene, trebala proći široku javnu raspravu s ciljem uključivanja relevantnih dionika i dobivanja njihovog mišljenja. Ovako se Pravila ‘krpaju’ i prilagođavaju pojedinim situacijama koje se dogode ‘na terenu’, a koje su iskustveno poznate dijelu korisnika otprije i koje su mogle biti riješene mnogo ranije. To bi odteretilo i sam sustav, stoga mi je još manje jasno zbog čega ne postoji volja za njihovom objavom.

S kojim se problemima najčešće susreću poduzetnici koji žele aplicirati projekte?

- Najveći problem u pozivima za poduzetnike jest kašnjenje postupka dodjele bespovratnih sredstava i produženje rokova. Pitanje vremena u poduzetništvu pojam je koji ne treba posebno objašnjavati, a poduzetnici su dovedeni u situaciju da se moraju prilagođavati sustavu koji kasni umjesto da sustav čini sve što može da se prilagodi njima.

Prema neslužbenim informacijama, u ovom će se segmentu napraviti pomak, no i dalje se sve svodi na to da se poduzetnike poziva da se javljaju na natječaje, a da im onda dodjele značajno kasne. S druge strane, poduzetnici često rade na svoju ruku i zaboravljaju da moraju poštovati pravila određena pozivima za dodjelu bespovratnih sredstava. Oni bi htjeli biti europski orijentirani, ali ponekad bi malo ‘savili’ pravila kada se radi o njima samima. U EU fondovima takve stvari treba maksimalno izbjegavati.

Prepoznaju li građani i lokalne zajednice važnost EU projekata, koliko su u cijeloj priči agilne državne institucije?

- EU fondovi često su jedini izvor financiranja za projekte jedinica lokalne samouprave, stoga one pokazuju velik interes. Oni koji su na vrijeme prepoznali važnost EU financiranja i ostvarili preduvjete za korištenje sredstava, mogu se pohvaliti dobrim rezultatima. S druge strane, puno je onih koji pričaju i najavljuju, ali se ne mogu pohvaliti konkretnim rezultatima. Naime, EU fondovi traže mnogo rada, truda i koordinacije, bez puno priče.

Stječe se dojam da lokalne zajednice praktički kopiraju projekte i da je vrlo malo individualnosti i inovativnosti u prijavama, je li to uistinu tako? Nedostaje li nam općenito kreativnosti u projekatima?

- Kada pogledate strategije razvoja jedinica lokalne samouprave, vidjet ćete da su im ciljevi gotovo identični i samo ovise o veličini nekog grada ili općine. To ukazuje na dva problema. Prvi je da, zbog nedostatka sredstava, nisu uspjeli riješiti ključna infrastrukturna pitanja u svojoj lokalnoj zajednici, a drugi je da nisu kreativni i dosljedni u planiranju. Ozbiljno planiranje i strategija predstavljaju višegodišnji rad, čiji će se rezultati ostvariti u dužem vremenskom razdoblju koji premašuje jedan mandat. To nije atraktivno za one koji se po svaku cijenu žele domoći nove funkcije.

Može li se projekt kvalitetno prijaviti u ‘kućnoj radinosti’ ili je ipak bolje odmah u startu potražiti pomoć stručnjaka?

- Postoje projekti koje je moguće pripremiti bez stručne pomoći, no takvih je poziva, nažalost, malo. U većini slučajeva, pogotovo ako se radi o većim investicijama, dobro je angažirati stručnjake koji mogu osigurati da postupak pripreme i provedbu prođu bez većih poteškoća.

Nažalost, sve više nas kontaktiraju investitori (javni i privatni) koji su pokušali biti ‘sam svoj majstor’ ili su važan projekt povjerili svojim rođacima, prijateljima i drugim osobama koje nemaju relevantna znanja i iskustvo, tražeći pomoć jer su isključeni iz procedure dodjele bespovratnih sredstava ili im je određena financijska korekcija u provedbi projekta. Takvo loše iskustvo i velike gubitke sredsta-va moguće je spriječiti ugovaranjem kvalitetnih i dokazanih stručnjaka.

U kojoj je mjeri načelo sufinanciranja prepreka domaćim poduzetnicima? Postoje li kvalitetni instrumenti koji im olakšavaju dolazak do potrebnog kapitala?

- S obzirom na to da poduzetnici moraju imati izuzetne pokazatelje poslovanja kako bi se mogli prijaviti na pozive i kako bi mogli ostvariti maksimalan broj bodova u postupku odabira, većinom se radi o ozbiljnim tvrtkama koje nemaju problema sa zatvaranjem financijske konstrukcije vlastitog projekta. Na raspolaganju im je niz instrumenata.

Osim toga, banke su prepoznale ovo tržište i prilagodile svoju ponudu. Smatram da ne postoji ozbiljna investicija u sektoru poduzetništva kojoj bi obveza sufinanciranja predstavljala prepreku za provedbu ulaganja.

Stalno se priča o tome kako nam nedostaje ljudi educiranih za pripremu i prijavu projekata. Koliko na tom području pomaže Učilište EU Projekti koje ste pokrenuli?

- Naš najveći problem jest nedostatak ljudi koji su osposobljeni za pripremu i provedbu projekata financiranih iz EU-a i drugih izvora. Upravo sam zato i otvorila Učilište i mislim da dajemo važan doprinos, kako sustavu, tako i korisnicima.

Naši polaznici rade kao konzultanti i donose EU novac svojom klijentima, zapošljavaju se u sustavima upravljanja i kontrole i redovito prolaze natječaje koje raspi-suju njihova tijela, a kod nas redovito sudjeluju u UEP Alumni programu kroz koji nastavljaju raditi na pripremi projekata ili koriste našu pomoć u provedbi svojih projekata. Najbolji osjećaj je kad naletim na naše polaznike u radu na pripremi i provedbi projekata jer su se zaposlili u nekom tijelu. Tada vidim koliko su daleko dogurali.

Mi doslovno možemo promijeniti čovjeku život i karijeru jer je ovo sektor u kojemu postoji izražen deficit kadrova i izgledno je da će se brzo zaposliti, no mnogo toga ovisi i o samim polaznicima. Oni koji žele uložiti trud, energiju i vrijeme u učenje i praksu, ne moraju se bojati za budućnost.

"NAJVEĆI PROBLEM U POZIVIMA ZA PODUZETNIKE JEST KAŠNJENJE POSTUPKA DODJELE BESPOVRATNIH SREDSTAVA I PRODUŽENJE ROKOVA"

Sve više nas kontaktiraju investitori (javni i privatni) koji su pokušali biti ‘sam svoj majstor’ ili su važan projekt povjerili svojim rođacima, prijateljima i drugim osobama koje nemaju relevantna znanja i iskustvo, tražeći pomoć jer su isključeni iz procedure dodjele bespovratnih sredstava ili im je određena financijska korekcija u provedbi projekta.

Naš najveći problem jest nedostatak ljudi koji su osposobljeni za pripremu i provedbu projekata financiranih iz EU-a i drugih izvora.

S obzirom na to da poduzetnici moraju imati izuzetne pokazatelje poslovanja kako bi se mogli prijaviti na pozive i kako bi mogli ostvariti maksimalan broj bodova u postupku odabira, većinom se radi o ozbiljnim tvrtkama koje nemaju problema sa zatvaranjem financijske konstrukcije vlastitog projekta.

"EU FONDOVI ČESTO SU JEDINI IZVOR FINANCIRANJA ZA PROJEKTE JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE, STOGA ONE POKAZUJU VELIK INTERES"

Poseban problem predstavlja činjenica da ključna pravila koja reguliraju sve procedure na razini države - Zajednička nacionalna pravila - nisu javno objavljena i skriva ih se od korisnika, bez jasnog obrazloženja, tim više što se tijela u sustavima upravljanja i kontrole na smjernice tih pravila često pozivaju u svojoj komunikaciji s korisnicima bespovratnih sredstava.

Radite na najvećem hrvatskom projektu ikad financiranom iz EU fondova, famoznom Pelješkom mostu. Kakva je situacija?

- Hrvatske ceste angažirale su nas u postupku pripreme projekta i u koordinaciji provedbe s naglaskom na segment EU financiranja. Zadovoljna sam što smo uspjeli osigurati maksimalan iznos sredstava koji nam je bio na raspolaganju pa čak i malo uvećati alokaciju tako da smo od Europske komisije kao država dobili 85 posto od ukupnih prihvatljivih izdataka projekta koji iznose 3,15 milijardi kuna.

To je maksimalni iznos prihvatljivih izdataka koje smo mogli dobiti i odličan je osjećaj znati da smo zajedničkim snagama cijelog tima u Hrvatskim cestama i uz veliku podršku nadležnih institucija to i ostvarili. Provedba je drugi proces i ona je započela u lipnju 2016. godine, no javnost uvijek zanimaju radovi na izgradnji pa su sve naše aktivnosti u drugom planu. Očekujem da neće biti lako, ali imamo dobar tim i zasad sve ide prema zacrtanom planu.