Živimo u vremenu krize odnosa individua i same ekonomije, krize rada, morala, krize našeg odnosa prema našem tijelu. U pozadini te krize koju živimo stoji višegodišnja dominacija logike homo oeconomicusa koji nikada ne postavlja pitanja o kvaliteti, zadovoljstvu, ljepoti, sreći, slobodi i moralu, već samo ona o prometnoj vrijednosti, profitu, uopće ekonomskim pitanjima i kvantiteti.

Svjetski ekonomist Samuelson se pita: Što znači veći broj automobila po stanovniku kao mjerilo blagostanja ako je u isto vrijeme takvo povećanje u uskoj korelaciji s povećanjem oboljelih od raka? Materijalni standard, dakle, nije isto što i kvaliteta življenja.

Zašto ovakav tekst na portalu posvećenom turizmu? Zato što je u nas turizam sinonim za uspješnost i rast. U turizmu se traži kvantiteta, što više hotela, kreveta, marina, gostiju, prometa, zarade...

Istodobno, nitko ne zna turističku bilancu... Računa se samo prihod, ali ne i rashodi, troškovi, šteta koju nam donese ta najjača industrija svijeta. Je li turizam zaista jedini i pravi put Hrvatske za izlazak iz krize i željeni razvoj? Nažalost to pitanje nikada nije bilo središnja tema nekog turističkog ili zašto ne i Vladinog skupa.

Kada ćemo konačno dobiti stručne i odgovorne odgovore,koji će promišljati naš turistički razvoj za opće dobro,dobro svih nas u ovoj državi Hrvatskoj?

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku