Polako ali sigurno i ovogodišnja turistička sezona u Hrvatskoj  pleše još jednu svoju uspješnu godinu. Ohrabreni dobrim najavama za ovogodišnju sezonu, najavama koje se temelje na lošim vijestima za naše konkurente - prije svega za zemlje na južnim obalama Sredozemlja - u sezonu, tvrde mnogi stručnjaci ali i kolege novinari, ušli smo opušteni ili, preciznije rečeno, nezainteresirani. Veliki broj od ionako, kako neki tvrde, malog broja naših hotela i unatoč ranom Uskrsu bilo je u travnju zatvoreno. Dakle, dok drugi snižavaju cijene, ulažu enormna sredstva u promidžbu (zamislite, Španjolci su najizdašniji u pozivanju gostiju!!) kako bi uvjerili goste da su bez obzira na to što im se događa sigurni, mi idemo na sigurno???. Za turiste smo spremni kada to nama odgovara, a to je obično u glavnoj sezoni, kada su naši kreveti i mjesta puni gostiju, ali zbog veće potražnje od ponuđenog na Sredozemlju, a ne zbog naših argumenata i organiziranog rada i promišljanja.

No zato se slave oni koji traže gradnju stotina novih hotela kako bismo mogli prihvatiti one goste koji sada sa strepnjom gledaju na događaje u Turskoj, Egiptu,Tunisu, pa i Grčkoj… No što onda kada sagradimo te hotele koje, gle "čuda", investitori žele graditi u pustim uvalama, a ne u našim mjestima, i koji su najčešće turistička naselja za prodaju? Što onda kada se stanje na južnim obalama Mediterana smiri i kada samo milijun hotelskih kreveta u Turskoj postane opet poželjno Rusima, Nijemcima i drugim Europljanima… Što onda? Imamo li strategiju o tome za danas ili još bolje za sutra? Bojim se da ćemo za nekoliko godina brojiti samo veći broj zatvorenih hotela u pred i posezoni nego danas…

Ali da ne budem ciničan. Predlažem, konkretno. Ako investitori, nakon što im damo sve što traže, i sagrade nove krevete, u njih gosti najranije mogu doći za tri godine. Do tada zašto ne iskoristimo potencijale koje podcjenjujemo i marginaliziramo, a to je obiteljski smještaj. I to već sada, ovo ljeto, jesen… I bez novih hotela mi možemo ove godine povećanu potražnju zadovoljiti organiziranom ponudom obiteljskog smještaja. Predlažem da se hitno uz pomoć i u sklopu TZ-a formiraju recepcije koje će popunjavati prazne krevete naših privatnih iznajmljivača, po načelu difuznog,ili hrvatski rečeno, raspršenog hotela.

Tako bismo već ovoga ljeta mogli prihvatiti najavljeni veći broj gostiju. No treba hitno zasukati rukave. Želimo li mi to?

I za kraj, svi oni koji svoj uspjeh ove godine grade na tragediji naših prijatelja iz ugroženih zemalja trebaju znati: Nitko nikada nije profitirao na tuđoj nevolji! Uz to, najbolji je gost je onaj koji želi doći k tebi, a ne onaj koji ti dolazi jer ne može ići tamo gdje je želio. Takav gost, ne zaboravimo, od početka je nezadovoljan i traži mane.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku